Magaš Bilandžić, Lovorka

Reljefometar Vjenceslava Richtera – odnos originala i varijante. Ideja transformabilnog objekta i njezine posljedice / Magaš, Lovorka. - 249-270 str.

Radi se o zborniku radova sa simpozija "Original u skulpturi" koji je održan u Klanjcu 2008. godine. -

Reljefometar zauzima značajno mjesto u arhitektonsko-plastičkom opusu Vjenceslava Richtera i važan je doprinos povijesti hrvatske skulpture u 2. polovici 20. stoljeća. Ideja transformabilnog objekta sastavljenog od 10 000 pomičnih aluminijskih elemenata u mnogim je segmentima jedinstvena u kontekstu onodobne produkcije kinetičke i konstruktivne umjetnosti koja je bila prisutna na izložbama "Novih tendencija", te zanimljiva za razmatranje odnosa originala i varijante, odnosno originalnosti umjetničkog djela. "Reljefometar I" nastao je 1963. i nalazi se na početku niza kasnijih varijanti u kojima je Richter tijekom 1960-ih i 1970-ih istraživao plastičko-prostorne odnose, te mijenjao odrednice djela (broj i izgled elemenata, način njihova povezivanja, tip okvira itd.) kako bi postigao što veći izlazak u prostor. Reljefometar se temelji na sistemu koji u sebi sadrži potencijalno beskonačan broj varijacija početne plastičke situacije i u mnogim je segmentima srodan istovremenoj ideji "otvorenog djela" Umberta Eca. Richter je u reljefometru postigao vrlo visok stupanj otvorenosti djela i potencijalne uloge gledatelja u stvaralačkom procesu s obzirom da je svaka intervencija na razini djelo – promatrač rezultirala novim izgledom rada (originalna varijacija). Promjene su varirale od nasumičnog i slučajnog interveniranja u epidermu djela do razrađenih i kontroliranih vizualnih sklopova u kojima su se ostvarivali novi plastički oblici i intervencije u prostor, a Richter je nastojao realizirati i kompjuterski pokrenut reljefometar s kojim bi se ostvario puni potencijal sistema (za izložbu "Art and Technology", 1969.). Reljefometar je značajno utjecao na ostale Richterove radove – bio je model za istraživanje odnosa koje je primjenjivao u arhitekturi, te polazište ostalih "skulptura sistema i velikog broja" (fiksnih sistemskih plastika i dinamičkog "Lamelometra"). U radu se reljefometar povezuje s Ecovim konceptom "otvorenog djela" i razmatra u kontekstu "Novih tendencija", a na temelju arhivskog istraživanja rekonstruira se povijest i razvoj ideje, uspostavlja tipologija različitih varijanti objekta, te iznose nova saznanja o fiksnim sistemskim skulpturama i neobjavljivanom "Lamelometru".


HRV

0352-1826

Powered by Koha