Klasnić, Ksenija, sociologinja

Veze između prihvaćanja mitova o silovanju, neoseksizma te uporabe pornografije i drugih seksualiziranih medija među zagrebačkim adolescentima / Klasnić, Ksenija. - 39-40 str.

Mitovi o silovanju su predrasudna, stereotipna ili lažna uvjerenja o činu, žrtvama i počiniteljima silovanja koja sudjeluju u stvaranju neprijateljske klime prema žrtvama silovanja (Burt, 1980:217). Možemo ih definirati i kao kulturno situirane i društveno naučene ideologije koje opravdavaju nasilje nad ženama i zagovaraju žensku odgovornost za njihovu seksualnu viktimizaciju (Demig et al., 2013:467). Nedavni medijski napisi o Barometrovom istraživanju iz 2016. godine koje je pokazalo da čak 37% građana RH silovanje smatra opravdanim barem u jednoj od devet ponuđenih situacija (kao što su npr. konzumacija alkohola, nošenje provokativne odjeće, odlazak u stan počinitelja i sl.), aktualiziralo je temu prihvaćanja mitova o silovanju u hrvatskom društvu. Formiraju li se takvi stavovi već u adolescentskoj dobi i što ih uzrokuje? Brojne medijske senzacionalističke i stereotipne reprezentacije silovanja, ali i scene nasilnih seksualnih odnosa u različitim pornografskim sadržajima izdvajaju se kao potencijalno plauzibilni odgovori. Još je Burt (1980) konceptualno uspostavila i empirijski potvrdila medijacijski efekt stereotipnih rodnih uloga (indikatora tradicionalnog seksizma) na mitove o silovanju. S obzirom da se u ovoj studiji bavimo adolescentima, umjesto indikatora tradicionalnog, koristimo indikatore modernog, tj. neoseksizma. Cilj je ovog izlaganja utvrditi stupanj vjerovanja zagrebačkih srednjoškolaca u mitove o silovanju i njihovu sklonost neoseksističkim uvjerenjima, kao i provjeriti može li se vjerovanje mladića i djevojaka u mitove o silovanju protumačiti njihovim neoseksističkim uvjerenjima, učestalošću konzumacije pornografije i drugih seksualiziranih medija. Analizirani podaci prikupljeni su metodom ankete u sklopu projekta Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People’s Sexual Socialization and Health, u tri vala longitudinalnog istraživanja. Deskriptivna analiza odgovora na šest mjerenih mitova o silovanju pokazuje da gotovo 30% ispitanih adolescenata smatra da kada djevojke hodaju bez grudnjaka, u mini suknjama ili uskim majicama, same izazivaju nevolje, dok više od četvrtine ispitanih adolescenata (27, 3%) misle da bi stupanj u kojem se žena odupirala trebao biti temeljni faktor u procjeni je li bila riječ o silovanju ili ne. Mladići u većoj mjeri od djevojaka prihvaćaju mit da se muškarca koji je ženu prisilo na seks donekle može opravdati ako je s njom već imao seksualne odnose te da je u većini slučajeva silovanja žrtva lakog morala. Odnos između vjerovanja u mitove o silovanju, sklonosti neoseksizmu te učestalosti konzumacije medijskih sadržaja i pornografije analiziran je primjernom multigrupnog modeliranja (po spolu) strukturalnim jednadžbama (SEM) na uzorku veličine 462 sudionika (od čega 29% mladića). Početna pretpostavka o medijacijskom efektu neoseksizma na odnos između učestalosti konzumacije medija i pornografije te vjerovanja u mitove o silovanju nije potvrđena. Utvrđeni su, međutim, različiti obrasci povezanosti ovih konstrukata s obzirom na spol. Kod mladića postoji pozitivna povezanost između učestalosti gledanja filmova i serija s neoseksizmom, no njihovo prihvaćanje mitova o silovanju nije povezano niti s neoseksizmom niti s konzumacijom medija i pornografije. Kod djevojaka je prihvaćanje mitova o silovanju pozitivno povezano s neoseksizmom, a negativno s upotrebom pornografije. Možemo zaključiti da među zagrebačkim adolescentima postoji spolno-specifična longitudinalna povezanost konzumacije medija i pornografije s neoseksističkim stavovima i prihvaćanjem mitova o silovanju, no mehanizam te povezanosti ostaje nepoznat.


HRV



Powered by Koha