Normal view MARC view ISBD view

Podrijetlo i raseljavanje uralskih naroda / Heršak, Emil.

By: Heršak, Emil.
Material type: ArticleArticleDescription: 377-404 str.ISSN: 1333-2546.Other title: The Origins and Migrations of the Uralic Peoples [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.01 | uralski jezici i narodi, samodijski jezici (Samodijci), Ugrofinci, Finci, ugarski narodi, prapovijest, migracija, sjeveroistočna Evropa, Sibir, altajski jezici i narodi hrv | Uralic languages and peoples, Samoyedic (Samoyeds), Finno-Ugric, Finns, Ugric peoples, prehistory, migration, North-East Europe, Siberia, Altaic languages and peoples eng In: Migracijske i etničke teme 17 (2001), 4 ; str. 377-404Summary: Rad analizira problem nastanka i mogućih ranih seoba uralskih, ugrofinskih i samodijskih naroda. Nakon uvoda, u kojem identificira uralske narode i komentira razvitak uralske teorije, autor opisuje dva pristupa o genezi tih naroda. Prvi naziva » ; starosjedilačkim« ; , drugi » ; migracijskim« ; . Prema prvomu, koji se obično veže za nastanak finskih naroda, taj se razvitak odvijao neisprekidano od prapovijesti, oko Baltika i u susjednim krajevima gdje će se pojaviti povijesni finski narodi. Prema » ; migracijskom« ; pristupu, važnu ulogu imale su seobe s Urala ili istočnije. Okvir za te seobe može se naći u skupini srodnih arheoloških kultura s tzv. » ; češljanim« ; ili » ; jamično-češljanim« ; keramičkim uzorima. Nakon odlaska Samodijaca oko 4000 pr.n.e., zadržalo se jedinstvo ugrofinskih plemena, ali s daljnjim širenjem s Urala u Evropu, ugrofinski se podijelio u drugom tisućljeća pr.n.e. na finski krug na zapadu i ugarski na istoku. Nije poznato gdje se samodijski dotad razvio, no osim gledišta o nastanku Samodijaca u Sibiru, postoje teze da se razvio na sjeveroistoku Evrope. Na kraju, autor razmatra i stare (stare-nove) teze o vezama uralskih naroda s altajskim skupinama.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Rad analizira problem nastanka i mogućih ranih seoba uralskih, ugrofinskih i samodijskih naroda. Nakon uvoda, u kojem identificira uralske narode i komentira razvitak uralske teorije, autor opisuje dva pristupa o genezi tih naroda. Prvi naziva » ; starosjedilačkim« ; , drugi » ; migracijskim« ; . Prema prvomu, koji se obično veže za nastanak finskih naroda, taj se razvitak odvijao neisprekidano od prapovijesti, oko Baltika i u susjednim krajevima gdje će se pojaviti povijesni finski narodi. Prema » ; migracijskom« ; pristupu, važnu ulogu imale su seobe s Urala ili istočnije. Okvir za te seobe može se naći u skupini srodnih arheoloških kultura s tzv. » ; češljanim« ; ili » ; jamično-češljanim« ; keramičkim uzorima. Nakon odlaska Samodijaca oko 4000 pr.n.e., zadržalo se jedinstvo ugrofinskih plemena, ali s daljnjim širenjem s Urala u Evropu, ugrofinski se podijelio u drugom tisućljeća pr.n.e. na finski krug na zapadu i ugarski na istoku. Nije poznato gdje se samodijski dotad razvio, no osim gledišta o nastanku Samodijaca u Sibiru, postoje teze da se razvio na sjeveroistoku Evrope. Na kraju, autor razmatra i stare (stare-nove) teze o vezama uralskih naroda s altajskim skupinama.

Projekt MZOS 00760104

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//