Normal view MARC view ISBD view

Referencija "praznine" i/ili praznina "referencija": jedno čitanje romana Čapaev i Praznina Viktora Pelevina / Lugarić, Danijela.

By: Lugarić Vukas, Danijela.
Material type: ArticleArticleDescription: 103-110 str.ISSN: 0455-0463.Other title: The Reference of "an emptiness" and / or an emptiness of "a references": a reading of a Pelevin's novel Chapaev and Pustota [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.03 | historiografska metafikcija, subjekt, povijest, postmodernizam hrv | historiographic metafiction, subject, history, postmodernizm eng In: Književna smotra 41 (2009), 1 ; str. 103-110Summary: U radu se nudi tumačenje suvremenoga ruskog romana V. Pelevina Čapaev i Praznina u okvirima metodološke aparature historiografske metafikcije. Izoliranjem se tri elementa, početka, kraja i mitopoetike romana, promotrilo na koji je način u postmodernističkome tekstu predanome razumijevanju povijesti uspostavljen dijalog između subjekta, uma i povijesti. Transpozicija temeljnoga pitanja od što čini referenciju jeziku (gdje se ne sumnja u subjekt koji proizvodi smisao) prema tko proizvodi značenje posljedica je i uzrok onoga što B. McHale naziva epistemologijskom orijentacijom moderne nasuprot ontologijskoj skeptičnosti postmoderne, a na pozornici proizvodnje značenja teksta ulogu glavnoga glumca odigrava diskurs. Konačni je ishod romana u hegelijanskoj „ lošoj beskonačnosti“ , koju savjestan „ komentator“ teksta zarobljava u jezičnu igru mita. Zahvaljujući tome, roman ipak uspijeva ostvariti „ kraljevske“ postmoderne ideale višestrukosti, pluralnosti i diferencijacije u značenjima kojima se s njima ophodi Lyotard.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

U radu se nudi tumačenje suvremenoga ruskog romana V. Pelevina Čapaev i Praznina u okvirima metodološke aparature historiografske metafikcije. Izoliranjem se tri elementa, početka, kraja i mitopoetike romana, promotrilo na koji je način u postmodernističkome tekstu predanome razumijevanju povijesti uspostavljen dijalog između subjekta, uma i povijesti. Transpozicija temeljnoga pitanja od što čini referenciju jeziku (gdje se ne sumnja u subjekt koji proizvodi smisao) prema tko proizvodi značenje posljedica je i uzrok onoga što B. McHale naziva epistemologijskom orijentacijom moderne nasuprot ontologijskoj skeptičnosti postmoderne, a na pozornici proizvodnje značenja teksta ulogu glavnoga glumca odigrava diskurs. Konačni je ishod romana u hegelijanskoj „ lošoj beskonačnosti“ , koju savjestan „ komentator“ teksta zarobljava u jezičnu igru mita. Zahvaljujući tome, roman ipak uspijeva ostvariti „ kraljevske“ postmoderne ideale višestrukosti, pluralnosti i diferencijacije u značenjima kojima se s njima ophodi Lyotard.

Projekt MZOS 130-0000000-0875

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//