Normal view MARC view ISBD view

Ioannes Baptista Rangger -- Natione Tirolensis / Cvetnić, Sanja.

By: Cvetnić, Sanja.
Material type: ArticleArticleDescription: 225-236 str.ISSN: 0350-3437.Other title: Ioannes Baptista Rangger -- Natione Tirolensis [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.05 | kasni barok, slikarstvo, XVIII. stoljeće, Tirol, Ivan Krstitelj Ranger, Caspar Waldmann hrv | Late Baroque, painting, 18th century, Tirol, Ioannes Baptista Rang[g]er, Caspar Waldmann eng In: Radovi Instituta za povijest umjetnosti XXXII. (2008.), str. 225-236Summary: Ioannes Baptista Rangger – Natione Tirolensis Točno vrijeme i mjesto Rangerova krštenja (19. lipnja 1700. u župi Axams kraj Innsbrucka) bili su poticaj da se istraže moguće likovno potkrijepljene veze tirolskom umjetničkom sredinom. Suvremeni pavlinski kroničari i stariji hrvatski istraživački (Ivan Kukuljević Sakcinski) i prije neizostavno navode njegovo tirolsko podrijetlo, a noviji (Ernest Fišer, Marija Mirković) pretpostavljaju njegovo školovanje u krugu tirolskih umjetničkih obitelji Schor i Waldmann. Pregledom djela tirolskih umjetnika naraštaja starijega od Rangerova i njegovih suvremenika, likovne potvrde vezanosti njegove stilske formacije i slikarskih postupaka moguće je pronaći u djelima Caspara Waldmanna (Kaspar ; Innsbruck 15. srpnja 1657. – 18. studenoga 1720.). Waldmann je naslijedio visokobarokni leksik starijega slikara Egida Schora koji se oblikovao u Rimu, u radionici Pietra da Cortone i pod utjecajem njegova sustava (» ; ; Cortonasystam« ; ; , prema Thomasu Johannesu Kupferschmiedu, 1995.), te Berninija i drugih rimskih umjetnika tijekom njegova rimskoga boravka (1656.-1665.). Cortonina rješenja u zidnom slikarstvu prvenstveno označuje prijenos iskustva quadro riportato, i razvoj scenografsko-dekorativnoga leksika iluzionističkoga slikarstva koji barem dijelom podržava arhitektonske vrijednosti nosača (zida, svoda, stropa). Povratkom u Tirol 1666. godine Schor je prenio rimska iskustva i zasadio ih među tirolske zidne slikare. Caspar Waldmann polazi od toga naslijeđa i postupno ga pretvara u kasnobarokni leksik, što nasljeđuje i Ranger, izuzev djela poput Kamenovanje sv. Stjepana (1741.) u hodočasničkoj crkvi u Belcu, gdje koristi i rokoko postupak (prema Hermannu Baueru, 1965.): prenošenje razine tla na početak prostornoga razvoja zidne slike i odvajanje prostora promatrača od iluzionirane (slikane) stvarnosti. Osim stilskih srodnosti kasnobaroknih postupaka u iluzionističkom slikarstvu (primjerice, u usporedbi Waldmannova oslika Festsaal u Sommerhaus des Dammenstriftes u Hallu iz 1715./16. i Rangerova oslika svetišta u kapelici sv. Ivana Krstitelja u Gorici nad Lepoglavom iz 1731.), postoje citati u ikonografskim rješenjima i odabranim koloritom (primjerice u usporedbi Waldmannove Krunidbe Marije ili rješenju Josipa na slici Pohoda Marije Elizabeti u Brixenu iz 1708. s Rangerovim zidnim slikama u Belcu iz 1741.), te u rješenju krajolika na Waldmannovim slikama Krajolik sa sv. Genovevom i Krajolik sa sv. Hubertom (Innsbruck, Ferdinandeum) sa slikama pustinjaka u ukladama pjevališta u Lepoglavi (1737.).
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Ioannes Baptista Rangger – Natione Tirolensis Točno vrijeme i mjesto Rangerova krštenja (19. lipnja 1700. u župi Axams kraj Innsbrucka) bili su poticaj da se istraže moguće likovno potkrijepljene veze tirolskom umjetničkom sredinom. Suvremeni pavlinski kroničari i stariji hrvatski istraživački (Ivan Kukuljević Sakcinski) i prije neizostavno navode njegovo tirolsko podrijetlo, a noviji (Ernest Fišer, Marija Mirković) pretpostavljaju njegovo školovanje u krugu tirolskih umjetničkih obitelji Schor i Waldmann. Pregledom djela tirolskih umjetnika naraštaja starijega od Rangerova i njegovih suvremenika, likovne potvrde vezanosti njegove stilske formacije i slikarskih postupaka moguće je pronaći u djelima Caspara Waldmanna (Kaspar ; Innsbruck 15. srpnja 1657. – 18. studenoga 1720.). Waldmann je naslijedio visokobarokni leksik starijega slikara Egida Schora koji se oblikovao u Rimu, u radionici Pietra da Cortone i pod utjecajem njegova sustava (» ; ; Cortonasystam« ; ; , prema Thomasu Johannesu Kupferschmiedu, 1995.), te Berninija i drugih rimskih umjetnika tijekom njegova rimskoga boravka (1656.-1665.). Cortonina rješenja u zidnom slikarstvu prvenstveno označuje prijenos iskustva quadro riportato, i razvoj scenografsko-dekorativnoga leksika iluzionističkoga slikarstva koji barem dijelom podržava arhitektonske vrijednosti nosača (zida, svoda, stropa). Povratkom u Tirol 1666. godine Schor je prenio rimska iskustva i zasadio ih među tirolske zidne slikare. Caspar Waldmann polazi od toga naslijeđa i postupno ga pretvara u kasnobarokni leksik, što nasljeđuje i Ranger, izuzev djela poput Kamenovanje sv. Stjepana (1741.) u hodočasničkoj crkvi u Belcu, gdje koristi i rokoko postupak (prema Hermannu Baueru, 1965.): prenošenje razine tla na početak prostornoga razvoja zidne slike i odvajanje prostora promatrača od iluzionirane (slikane) stvarnosti. Osim stilskih srodnosti kasnobaroknih postupaka u iluzionističkom slikarstvu (primjerice, u usporedbi Waldmannova oslika Festsaal u Sommerhaus des Dammenstriftes u Hallu iz 1715./16. i Rangerova oslika svetišta u kapelici sv. Ivana Krstitelja u Gorici nad Lepoglavom iz 1731.), postoje citati u ikonografskim rješenjima i odabranim koloritom (primjerice u usporedbi Waldmannove Krunidbe Marije ili rješenju Josipa na slici Pohoda Marije Elizabeti u Brixenu iz 1708. s Rangerovim zidnim slikama u Belcu iz 1741.), te u rješenju krajolika na Waldmannovim slikama Krajolik sa sv. Genovevom i Krajolik sa sv. Hubertom (Innsbruck, Ferdinandeum) sa slikama pustinjaka u ukladama pjevališta u Lepoglavi (1737.).

Projekt MZOS 130-1012654-1073

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//