Normal view MARC view ISBD view

Benediktinci – izvorište hrvatske trojezične i tropismene kulture u srednjem vijeku / Galović, Tomislav.

By: Galović, Tomislav.
Material type: materialTypeLabelArticleDescription: 777-786.ISBN: 978953-6814-24-4.Other title: Benedictines - fountain of tri-lingual and tri-literal culture of Croatia in the Middle Ages [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.04 | benediktinci, hrvatska trojezična i tropismena kultura, hrvatski jezik, latinski jezik, staroslavenski/crkvenoslavenski jezik, latinica, glagoljica, hrvatska ćirilica, srednji vijek hrv | Benedictines, Croatian language, Latin language, Old Church Slavonic language, Latin alphabet, Glagolitic alphabet, Croatian Cyrillic alphabet, Middle Ages eng In: Humanitas et litterae ad honorem Franjo Šanjek. Zbornik u čast Franje Šanjeka str. 777-786Čoralić, Lovorka ; Slišković, SlavkoSummary: Izrazita posebnost hrvatske srednjovjekovne naspram drugih europskih kultura jest njezina trojezičnost i tropismenost, tj. govorenje triju jezika: hrvatskoga, latinskoga i staroslavenskoga/crkvenoslavenskoga, te korištenju triju pisama: latinice, glagoljice i hrvatske ćirilice. Svjedočanstva te kulture očuvala su se u obliku epigrafskih spomenika te diplomatičkih i narativnih vrela. Većina ovih izvora izravno je vezana uz benediktinski kao najstariji samostanski red u zapadnoj Crkvi. Benediktinci i benediktinke, njihove opatije i samostani, u srednjemu vijeku imaju ključnu ulogu u razvitku europske pismenosti i, dakako, širenja Evanđelja, a posebice kod nas gdje oni predstavljaju izvorište hrvatske trojezične i tropismene kulture. Naime, benediktinskoj ulozi u širenju prvotno latinske, a potom, odnosno i usporedno, glagoljske i ćirilične pismenosti možemo upravo zahvaliti nastanak i razvitak kulture na navedena tri jezika i tri pisma. Od samostana u Rižinicama, samostana Sv. Krševana i Sv. Marije u Zadru, preko samostana Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu na moru/kasnije Sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu i Sv. Petra u Selu te muškog i ženskog benediktinskog samostana u Splitu do opatije Sv. Lucije na otoku Krku i opatije Sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, da spomenemo samo neka od benediktinskih središta u Hrvatskoj u srednjemu vijeku, ova se kultura unutar jednoga te istoga reda formira i razvija govorenjem i pisanjem. Jedinstvenost trojezičnosti i tropismenosti koju su benediktinci – latinaši i glagoljaši – u svom djelovanju pokazali nakon njih neće u takvome obliku biti ponovljena u radu niti jednog od kasnijih crkvenih redova.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
Item type Current location Call number Status Notes Date due Barcode Item holds
Poglavlje u knjizi Poglavlje u knjizi Knjižnica FFZG
SNZ
Available zatražite skeniranje na snz@ffzg.hr 1305181240
Total holds: 0

Izrazita posebnost hrvatske srednjovjekovne naspram drugih europskih kultura jest njezina trojezičnost i tropismenost, tj. govorenje triju jezika: hrvatskoga, latinskoga i staroslavenskoga/crkvenoslavenskoga, te korištenju triju pisama: latinice, glagoljice i hrvatske ćirilice. Svjedočanstva te kulture očuvala su se u obliku epigrafskih spomenika te diplomatičkih i narativnih vrela. Većina ovih izvora izravno je vezana uz benediktinski kao najstariji samostanski red u zapadnoj Crkvi. Benediktinci i benediktinke, njihove opatije i samostani, u srednjemu vijeku imaju ključnu ulogu u razvitku europske pismenosti i, dakako, širenja Evanđelja, a posebice kod nas gdje oni predstavljaju izvorište hrvatske trojezične i tropismene kulture. Naime, benediktinskoj ulozi u širenju prvotno latinske, a potom, odnosno i usporedno, glagoljske i ćirilične pismenosti možemo upravo zahvaliti nastanak i razvitak kulture na navedena tri jezika i tri pisma. Od samostana u Rižinicama, samostana Sv. Krševana i Sv. Marije u Zadru, preko samostana Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu na moru/kasnije Sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu i Sv. Petra u Selu te muškog i ženskog benediktinskog samostana u Splitu do opatije Sv. Lucije na otoku Krku i opatije Sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, da spomenemo samo neka od benediktinskih središta u Hrvatskoj u srednjemu vijeku, ova se kultura unutar jednoga te istoga reda formira i razvija govorenjem i pisanjem. Jedinstvenost trojezičnosti i tropismenosti koju su benediktinci – latinaši i glagoljaši – u svom djelovanju pokazali nakon njih neće u takvome obliku biti ponovljena u radu niti jednog od kasnijih crkvenih redova.

Projekt MZOS 130-1300620-0641

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha