Normal view MARC view ISBD view

Zidne slike Ivana Krstitelja Rangera u kapeli sv. Antuna Padovanskoga (1738.) u franjevačkoj crkvi u Varaždinu: ikonografija, hagiografija i liturgija / Cvetnić, Sanja.

By: Cvetnić, Sanja.
Material type: ArticleArticleDescription: 675-686 str.ISBN: 978953-154-851-9.Other title: Frescoes by Ioannes Baptista Rang[g]er in the chapel of St. Anthony of Padua (1738.) in the Franciscan church in Varaždin: iconography, hagiography and liturgy [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.05 | Ivan Krstitelj Ranger, Varaždin, franjevci, sv. Antun Padovanski, XVIII. stoljeće, ikonografija, hagiografija, Si quaeris miracula. hrv | Ioannes Baptista Rang[g]er, Varaždin, Franciscans, St. Anthony of Padua, 18th century, iconography, hagiography, Si quaeris miracula. eng In: 800 godina slobodnog kraljevskog grada Varaždina str. 675-686Šicl, Miroslav ; Kaštela, SlobodanSummary: Otkada je u krilu franjevačkoga samostana i crkve u Varaždinu osnovana Bratovština (1677.), čašćenje sv. Antuna Padovanskoga (Antonius Pataviensis ; rođen kao Fernando de Bulhões, Lisabon o. 1195. ? – Arcella kraj Padove 13. lipnja 1231.) zaživjelo je kroz liturgiju i oblike pobožnosti koje bratovštinska pravila propisuju. U osvit petstote obljetnice kanonizacije sv. Antuna Padovanskoga (1232. – 1732.) drugu kapelu na strani Evanđelja, posvećena Čudotvorcu Svijeta ukrasio je štukaturom Josip Antun Quadrio (1716./1717.), a polja za oslik ostala su prazna kroz dva desetljeća. Osamnaest medaljona oslikao je Ivan Krstitelj Ranger (kršten u Axamsu 19. lipnja 1700., umro u Lepoglavi 27. siječnja 1753.) prizorima iz svečeva života koji naglašavaju obraćenja krivovjernika: Čudo s mazgom ; Staklena čaša ostala čitava ; Propovijed ribama ; Obraćenje Jacopina iz Curtara, pobjede nad Sotoninim zavjerama: Sotonin dolazak na Antunovu propovijed u obličju listonoše ; Sv. Antun Padovanski neozlijeđen pada s tribine (?), potvrđena proročanstva: Predskazanje raskalašenu bilježniku ; Lihvarevo srce ; potom čudesna uslišanja po njegovu zagovoru: Posredstvom listića oslobađa opsjednutu od vraga i očaja ; Sv. Antun Padovanski oživljava mrtve ; Sv. Antun Padovanski ozdravlja bolesne ; Sv. Antun Padovanski spašava brodolomce, veličaju svečevu nebesku i zemaljsku proslavu: Sv. Antun Padovanski kao čudotvorac svijeta s personifikacijama kontinenata ; Sv. Antun Padovanski u nebeskom viđenju ; Anđeo s kadionicom ; Presveto Trojstvo. U dva medaljona ispisao je tekstove koji pojašnjavaju ikonografiju (»THAUMATVRGVS / ORBIS.« ispod prizora s personifikacijama kontinenata ; »S. Antonius hæreticum per / famelicam asinam S.S.Sacramentū / Adorantem ad fidem / reducit.« ispod Čuda s mazgom), a dodao je i kratki natpis »Fragilitas / non Frangitur« u prizor Staklena čaša ostala čitava. Na pročelju kapele, ispisana je parafraza najpopularnije molitve sv. Antunu Padovanskom Si quaeris miracula. Zbroj istaknutih slova u tekstu tri puda daje godinu 1738. (kronogram). Ikonografska analiza oslikanih medaljona, njihovih izvora i analiza ispisanih tekstova otkrivaju bogatstvo antonianske hagiografije i vezu prizora sa suvremenom liturgijom. Teološko naslijeđe sv. Antuna Padovanskoga istaknuto na onim prizorima koji ga predstavljaju ne samo kao čudotvorca (što je bliže srednjevjekovnom razumijevanju svetosti), nego i kao tumača onih crkvenih nauka koji su osobitu važnost dobili nakon Tridenskoga sabora (primjerice, nauk o transsupstancijaciji). Narativna rješenja potvrđuje Rangera kao vrhunskoga likovnoga pripovjedača koji prizore tumači, odnosno izlaže kao exemplum te u njima promišljeno naglašava važne motive, to jest ističe moralisatio.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Otkada je u krilu franjevačkoga samostana i crkve u Varaždinu osnovana Bratovština (1677.), čašćenje sv. Antuna Padovanskoga (Antonius Pataviensis ; rođen kao Fernando de Bulhões, Lisabon o. 1195. ? – Arcella kraj Padove 13. lipnja 1231.) zaživjelo je kroz liturgiju i oblike pobožnosti koje bratovštinska pravila propisuju. U osvit petstote obljetnice kanonizacije sv. Antuna Padovanskoga (1232. – 1732.) drugu kapelu na strani Evanđelja, posvećena Čudotvorcu Svijeta ukrasio je štukaturom Josip Antun Quadrio (1716./1717.), a polja za oslik ostala su prazna kroz dva desetljeća. Osamnaest medaljona oslikao je Ivan Krstitelj Ranger (kršten u Axamsu 19. lipnja 1700., umro u Lepoglavi 27. siječnja 1753.) prizorima iz svečeva života koji naglašavaju obraćenja krivovjernika: Čudo s mazgom ; Staklena čaša ostala čitava ; Propovijed ribama ; Obraćenje Jacopina iz Curtara, pobjede nad Sotoninim zavjerama: Sotonin dolazak na Antunovu propovijed u obličju listonoše ; Sv. Antun Padovanski neozlijeđen pada s tribine (?), potvrđena proročanstva: Predskazanje raskalašenu bilježniku ; Lihvarevo srce ; potom čudesna uslišanja po njegovu zagovoru: Posredstvom listića oslobađa opsjednutu od vraga i očaja ; Sv. Antun Padovanski oživljava mrtve ; Sv. Antun Padovanski ozdravlja bolesne ; Sv. Antun Padovanski spašava brodolomce, veličaju svečevu nebesku i zemaljsku proslavu: Sv. Antun Padovanski kao čudotvorac svijeta s personifikacijama kontinenata ; Sv. Antun Padovanski u nebeskom viđenju ; Anđeo s kadionicom ; Presveto Trojstvo. U dva medaljona ispisao je tekstove koji pojašnjavaju ikonografiju (»THAUMATVRGVS / ORBIS.« ispod prizora s personifikacijama kontinenata ; »S. Antonius hæreticum per / famelicam asinam S.S.Sacramentū / Adorantem ad fidem / reducit.« ispod Čuda s mazgom), a dodao je i kratki natpis »Fragilitas / non Frangitur« u prizor Staklena čaša ostala čitava. Na pročelju kapele, ispisana je parafraza najpopularnije molitve sv. Antunu Padovanskom Si quaeris miracula. Zbroj istaknutih slova u tekstu tri puda daje godinu 1738. (kronogram). Ikonografska analiza oslikanih medaljona, njihovih izvora i analiza ispisanih tekstova otkrivaju bogatstvo antonianske hagiografije i vezu prizora sa suvremenom liturgijom. Teološko naslijeđe sv. Antuna Padovanskoga istaknuto na onim prizorima koji ga predstavljaju ne samo kao čudotvorca (što je bliže srednjevjekovnom razumijevanju svetosti), nego i kao tumača onih crkvenih nauka koji su osobitu važnost dobili nakon Tridenskoga sabora (primjerice, nauk o transsupstancijaciji). Narativna rješenja potvrđuje Rangera kao vrhunskoga likovnoga pripovjedača koji prizore tumači, odnosno izlaže kao exemplum te u njima promišljeno naglašava važne motive, to jest ističe moralisatio.

Projekt MZOS 130-1012654-1073

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//