Normal view MARC view ISBD view

Revitalizacija grafičkog medija - grafika izlazi iz sjene / Magaš, Lovorka.

By: Magaš Bilandžić, Lovorka.
Material type: ArticleArticleDescription: 36-47 str.ISBN: 978953-271-052-6.Other title: Revitalisation of the Graphic Medium [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.05 | ekspresionizam, grafika, Proljetni salon, Miroslav Kraljević, Ljubo Babić, Marijan Trepše, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Sergije Glumac hrv | expressionism, graphic art, The Spring Salon, Miroslav Kraljević, Ljubo Babić, Marijan Trepše, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Sergije Glumac eng In: Strast i bunt - ekspresionizam u Hrvatskoj str. 36-47Maković, ZvonkoSummary: Tekst govori o hrvatskoj ekspresionističkoj grafici, njezinom razvoju i značaju u kontekstu hrvatske međuratne umjetnosti. Grafika zauzima važno mjesto u kompleksu ekspresionističkih strujanja koja su obilježila europsku i hrvatsku umjetnost u prvim desetljećima 20. stoljeća, te dovela do afirmacije medija u odnosu na slikarstvo i kiparstvo. Hrvatska ekspresionistička grafika nije se formirala pod izravnim utjecajem njemačke umjetnosti i dresdenske grupe Die Brücke već je do prihvaćanja novih vizualnih obrazaca došlo posrednim putem i iz sekundarnih izvora. Predstavnici tzv. praške četvorke Marijan Trepše, Vilko Gecan i Milivoj Uzelac nova su stremljenja upoznali tijekom školovanja u inozemstvu, preko strane literature i avangardnih časopisa (Waldenova "Der Sturma") te zahvaljujući ostalim vizualnim medijima poput njemačkoga ekspresionističkog filma i scenografije, a ključnu ulogu u oblikovanju njihove inačice ekspresionizma imala je domaća likovna tradicija i djelo Miroslava Kraljevića. Grafika puni uzlet doživljava između 1919. i 1921. s najmlađom generacijom umjetnika (Trepše, Gecan, Uzelac) i u sklopu "Proljetnog salona", iako se naznake novoga javljaju već u radovima Miroslava Kraljevića i Ljube Babića. Temeljne sižejne, morfološke i stilske odrednice hrvatske ekspresionističke grafike su narativnost i brojni motivi koji deriviraju iz književnosti ili prikazuju povišena emocionalna i psihička stanja (Trepše), konstruiranje prostora scene, dinamičnih svjetlosnih kontrasta i mračne atmosfere po uzoru na njemački ekspresionistički film (Gecan, Glumac), deformiranje anatomskih detalja i fizionomija radi ostvarivanja jače dramatičnosti prizora te učestalo korištenje tehnika dubokog i plošnog tiska. Posebno je značajan opus Marijana Trepšea koji je bio i školovani grafičar, dok su ostali umjetnici (Uzelac, Kolombar, Tartaglia itd.) povremeno koristili grafičke tehnike. Kraj drugog i početak trećeg desetljeća obilježeni su i pojačanim interesom za grafiku koji se manifestirao na brojnim razinama – organiziraju se izložbe domaćih i inozemnih grafičara, izdaju časopisi ("Grafička umetnost", 1919-21.) te grafičke mape u kojima se promovira ekspresionistički oblikovni vokabular ("Mapa Proljetnog salona", 1920. ; Gecanovo "Ropstvo u Siciliji", 1921.).
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
Item type Current location Call number Status Notes Date due Barcode Item holds
Poglavlje u knjizi Poglavlje u knjizi Knjižnica FFZG
SNZ
Available zatražite skeniranje na snz@ffzg.hr 1305157263
Total holds: 0

Izložba

Tekst govori o hrvatskoj ekspresionističkoj grafici, njezinom razvoju i značaju u kontekstu hrvatske međuratne umjetnosti. Grafika zauzima važno mjesto u kompleksu ekspresionističkih strujanja koja su obilježila europsku i hrvatsku umjetnost u prvim desetljećima 20. stoljeća, te dovela do afirmacije medija u odnosu na slikarstvo i kiparstvo. Hrvatska ekspresionistička grafika nije se formirala pod izravnim utjecajem njemačke umjetnosti i dresdenske grupe Die Brücke već je do prihvaćanja novih vizualnih obrazaca došlo posrednim putem i iz sekundarnih izvora. Predstavnici tzv. praške četvorke Marijan Trepše, Vilko Gecan i Milivoj Uzelac nova su stremljenja upoznali tijekom školovanja u inozemstvu, preko strane literature i avangardnih časopisa (Waldenova "Der Sturma") te zahvaljujući ostalim vizualnim medijima poput njemačkoga ekspresionističkog filma i scenografije, a ključnu ulogu u oblikovanju njihove inačice ekspresionizma imala je domaća likovna tradicija i djelo Miroslava Kraljevića. Grafika puni uzlet doživljava između 1919. i 1921. s najmlađom generacijom umjetnika (Trepše, Gecan, Uzelac) i u sklopu "Proljetnog salona", iako se naznake novoga javljaju već u radovima Miroslava Kraljevića i Ljube Babića. Temeljne sižejne, morfološke i stilske odrednice hrvatske ekspresionističke grafike su narativnost i brojni motivi koji deriviraju iz književnosti ili prikazuju povišena emocionalna i psihička stanja (Trepše), konstruiranje prostora scene, dinamičnih svjetlosnih kontrasta i mračne atmosfere po uzoru na njemački ekspresionistički film (Gecan, Glumac), deformiranje anatomskih detalja i fizionomija radi ostvarivanja jače dramatičnosti prizora te učestalo korištenje tehnika dubokog i plošnog tiska. Posebno je značajan opus Marijana Trepšea koji je bio i školovani grafičar, dok su ostali umjetnici (Uzelac, Kolombar, Tartaglia itd.) povremeno koristili grafičke tehnike. Kraj drugog i početak trećeg desetljeća obilježeni su i pojačanim interesom za grafiku koji se manifestirao na brojnim razinama – organiziraju se izložbe domaćih i inozemnih grafičara, izdaju časopisi ("Grafička umetnost", 1919-21.) te grafičke mape u kojima se promovira ekspresionistički oblikovni vokabular ("Mapa Proljetnog salona", 1920. ; Gecanovo "Ropstvo u Siciliji", 1921.).

Projekt MZOS 130-1301080-1079

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//