Normal view MARC view ISBD view

Snovi o Parnasu u hrvatskoj renesansnoj književnosti / Grmača, Dolores.

By: Grmača, Dolores.
Material type: ArticleArticleDescription: 167-192 str.ISBN: 978953-260-160-2.Other title: Dreams of Parnassus in Croatian Renaissance Literature [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.03 | snovi o Parnasu, hrvatska renesansna književnost hrv | Dreams of Parnassus, Croatian Renaissance Literature eng In: Prostori snova: Oniričko kao poetološki i antropološki problem str. 167-192Benčić, Živa ; Fališevac, DunjaSummary: Sedam tekstova u hrvatskoj renesansnoj književnosti tematizira san pjesnika o Parnasu. Opis uspona na goru pjesnika u središtu je triju tekstova: u Planinama Petra Zoranića (1508? – prije 1569), to jest u XX. poglavlju koje nosi naslov Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Garkinja, Kaldejka i Hrvatica, u poslanici (br. 16) Petru Hektoroviću, vlastelinu hvarskomu Nikole Nalješković (oko 1500–1587) i u talijanskom pismu V. Vanettiju Petra Hektorovića (1487–1572). Tom se korpusu mogu pridružiti još četiri teksta: pjesma U vrime kô čisto Hanibala Lucića (1485–1553), druga poslanica Nikole Dimitrovića (oko 1510–1553) upućena Nikoli Nalješkoviću te dvije prigodnice Antuna Bratosaljića Sasina (oko 1525–1595?) Drugi san i U pohvalu pjesnika dubrovačkijeh. Polazeći od renesansne teorije sna analizira se onirička slika Parnasa u navedenim tekstovima. Onirički veo koji prekriva renesansni Parnas satkan je od antičke, lako prepoznatljive ikonografije utemeljenosti pjesničkog nadahnuća u božanskome. Smještanjem Parnasa u onirički kontekst renesansni pjesnici, osim što su u ulozi snivača, preuzimaju na sebe i povlaštenu ulogu tumača alegorija koje njihovi snovi predstavljaju te prevode jezik svoga sna u razumljiv oblik. U završnom se dijelu rada rezultati analize – onirička topografija uspona na goru pjesnika, snivač kao svjedok i/ili dionik pjesničke slave i san kao legitimacija pjesničkog statusa – promatraju u svjetlu Freudove teorije tumačenja snova. Zaključuje se da hrvatski renesansni pjesnici u san o Parnasu zaogrću poimanje vlastitoga pjesničkog statusa, žudnje za slavom i vrednovanjem vlastitog književnog stvaralaštva u zajednici, preplećući tako općekulturne vrijednosti s privatnima i intimnima.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
Item type Current location Call number Status Notes Date due Barcode Item holds
Poglavlje u knjizi Poglavlje u knjizi Knjižnica FFZG
SNZ
Available zatražite skeniranje na snz@ffzg.hr 1305206721
Total holds: 0

Sedam tekstova u hrvatskoj renesansnoj književnosti tematizira san pjesnika o Parnasu. Opis uspona na goru pjesnika u središtu je triju tekstova: u Planinama Petra Zoranića (1508? – prije 1569), to jest u XX. poglavlju koje nosi naslov Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Garkinja, Kaldejka i Hrvatica, u poslanici (br. 16) Petru Hektoroviću, vlastelinu hvarskomu Nikole Nalješković (oko 1500–1587) i u talijanskom pismu V. Vanettiju Petra Hektorovića (1487–1572). Tom se korpusu mogu pridružiti još četiri teksta: pjesma U vrime kô čisto Hanibala Lucića (1485–1553), druga poslanica Nikole Dimitrovića (oko 1510–1553) upućena Nikoli Nalješkoviću te dvije prigodnice Antuna Bratosaljića Sasina (oko 1525–1595?) Drugi san i U pohvalu pjesnika dubrovačkijeh. Polazeći od renesansne teorije sna analizira se onirička slika Parnasa u navedenim tekstovima. Onirički veo koji prekriva renesansni Parnas satkan je od antičke, lako prepoznatljive ikonografije utemeljenosti pjesničkog nadahnuća u božanskome. Smještanjem Parnasa u onirički kontekst renesansni pjesnici, osim što su u ulozi snivača, preuzimaju na sebe i povlaštenu ulogu tumača alegorija koje njihovi snovi predstavljaju te prevode jezik svoga sna u razumljiv oblik. U završnom se dijelu rada rezultati analize – onirička topografija uspona na goru pjesnika, snivač kao svjedok i/ili dionik pjesničke slave i san kao legitimacija pjesničkog statusa – promatraju u svjetlu Freudove teorije tumačenja snova. Zaključuje se da hrvatski renesansni pjesnici u san o Parnasu zaogrću poimanje vlastitoga pjesničkog statusa, žudnje za slavom i vrednovanjem vlastitog književnog stvaralaštva u zajednici, preplećući tako općekulturne vrijednosti s privatnima i intimnima.

Projekt MZOS 130-1301070-1057

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//