Normal view MARC view ISBD view

Humanizam i bioetika / Zagorac, Ivana.

By: Zagorac, Ivana.
Material type: materialTypeLabelArticleDescription: 61-61.Other title: Humanism and bioethics [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.01 | Humanizam, bioetika, integrativna bioetika, bioetički senzibilitet hrv | Humanism, bioethics, integrative bioethics, bioethical sensibility eng In: Integrativna bioetika i interkulturalnost (23-24. 05. 2008. ; Sarajevo, Bosna i Hercegovina) Drugi međunarodni bioetički simpozij u Bosni i Hercegovini "Integrativna bioetika i interkulturalnost" str. 61-61-Summary: Dok je rani humanizam njegovao jedinstvo znanja, umijeća i djelovanja, 17. stoljeće zagovara dualizam duha i tijela, dovodeći i do podjele znanosti na prirodnu i duhovnu. Priroda biva definirana kao objektivna datost sa svojstvima i zakonitostima neovisnima o ljudskoj spoznaji, dok se svijet i misao, odvojene od tijela, dižu na razinu mistične realnosti. Humanizam iščezava iz prirodnih znanosti, a filozofija kida stare veze sa znanošću. Do obnove humanizma dolazi dramatično – u trenutku kad je očuvanje života dovedeno u pitanje – no rezultira i pomacima u razumijevanju ljudske prirode. Humanističko uvjerenje u sposobnost zajedničke sućuti isprepleteno je sa vjerom u ljudski razum i pouzdanjem u ljudsko djelovanje. Humanizam u doba bioetike ne implicira stvaranje imperativa niti se povodi jednostavnim činjeničnim iskazima. Iz akademskih enklava, ideje humanizma prožimaju život svakodnevice. S druge strane, bioetika se začinje kao društveni pokret koji reflektira kolektivnu osjećajnost i oblikovanje novog svjetonazora naknadno se formirajući i kao akademsko područje. I dok humanizam donosi poruku da današnje probleme treba sagledati iz konteksta povijesnog mišljenja, detektiranje rehabilitiranja senzibiliteta, kojemu su najsnažniji impuls dala upravo bioetička pitanja, daje nam uvid u strahove i nade koji danas pokreću ljudska djelovanja. Uz prikaz susreta humanizma i bioetike, upravo će pokušaj ocrtavanja bioetičkog senzibiliteta predstavljati važnu problemsku točku ovoga izlaganja.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Dok je rani humanizam njegovao jedinstvo znanja, umijeća i djelovanja, 17. stoljeće zagovara dualizam duha i tijela, dovodeći i do podjele znanosti na prirodnu i duhovnu. Priroda biva definirana kao objektivna datost sa svojstvima i zakonitostima neovisnima o ljudskoj spoznaji, dok se svijet i misao, odvojene od tijela, dižu na razinu mistične realnosti. Humanizam iščezava iz prirodnih znanosti, a filozofija kida stare veze sa znanošću. Do obnove humanizma dolazi dramatično – u trenutku kad je očuvanje života dovedeno u pitanje – no rezultira i pomacima u razumijevanju ljudske prirode. Humanističko uvjerenje u sposobnost zajedničke sućuti isprepleteno je sa vjerom u ljudski razum i pouzdanjem u ljudsko djelovanje. Humanizam u doba bioetike ne implicira stvaranje imperativa niti se povodi jednostavnim činjeničnim iskazima. Iz akademskih enklava, ideje humanizma prožimaju život svakodnevice. S druge strane, bioetika se začinje kao društveni pokret koji reflektira kolektivnu osjećajnost i oblikovanje novog svjetonazora naknadno se formirajući i kao akademsko područje. I dok humanizam donosi poruku da današnje probleme treba sagledati iz konteksta povijesnog mišljenja, detektiranje rehabilitiranja senzibiliteta, kojemu su najsnažniji impuls dala upravo bioetička pitanja, daje nam uvid u strahove i nade koji danas pokreću ljudska djelovanja. Uz prikaz susreta humanizma i bioetike, upravo će pokušaj ocrtavanja bioetičkog senzibiliteta predstavljati važnu problemsku točku ovoga izlaganja.

Projekt MZOS 130-1300990-1085

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha