Normal view MARC view ISBD view

Tvorba narativnog identiteta u romanima "Maurov posljednji uzdah" Salmana Rushdiea i "Sto godina samoće" G. G. Márqueza / Bogutovac, Dubravka.

By: Bogutovac, Dubravka.
Material type: materialTypeLabelArticleDescription: .Other title: The Constitution of the Narrative Identity in the Novels “Maur’s Last Sight” by Salman Rushdie and “One Hundred Years of Solitude” by G. G. Márquez [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.03 | narativni identitet, sjećanje, pamćenje, pripovijedanje hrv | Narrative Identity, Recollection, Memory, Narration eng In: Pitanja identiteta (19.-22. 09. 2010. ; Cres, Hrvatska)Summary: U radu se analizira uloga sjećanja i pamćenja u konstituiranju narativnog identiteta na primjerima romana „Maurov posljednji uzdah“ Salmana Rushdiea i „Sto godina samoće“ G. G. Márqueza. Polazeći od sintagme skladišta pamćenja čovječanstva iz prvog od navedenih romana, propituje se pojam pamćenja i njegova skladištenja, počevši od prvog teorijskog uskladištenja toga pojma u Foucaultovoj arheologiji humanističkih znanosti. Preobrazbom pojma pamćenja ulaskom individuuma u polje znanja (krajem 18. st.) pamćenje prestaje biti privilegijom velikih povijesnih subjekata i postaje arhivska građa. Pamćenje se tako očituje kao kompleksan mehanizam proizvodnje tekstova (Lachmann), čija je uloga održavanje životne ravnoteže kulture u njezinim pokušajima samoopisa. Analiza ovih dvaju romana prikazuje mehanizme stroja za pamćenje, koji implicira znanje kao poziciju unutar sistema spoznaje. Stroj za pamćenje transformira se u stroj za pripovijedanje, čime se osporava ideja povlaštene pozicije, kao i autentičnosti priče.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

U radu se analizira uloga sjećanja i pamćenja u konstituiranju narativnog identiteta na primjerima romana „Maurov posljednji uzdah“ Salmana Rushdiea i „Sto godina samoće“ G. G. Márqueza. Polazeći od sintagme skladišta pamćenja čovječanstva iz prvog od navedenih romana, propituje se pojam pamćenja i njegova skladištenja, počevši od prvog teorijskog uskladištenja toga pojma u Foucaultovoj arheologiji humanističkih znanosti. Preobrazbom pojma pamćenja ulaskom individuuma u polje znanja (krajem 18. st.) pamćenje prestaje biti privilegijom velikih povijesnih subjekata i postaje arhivska građa. Pamćenje se tako očituje kao kompleksan mehanizam proizvodnje tekstova (Lachmann), čija je uloga održavanje životne ravnoteže kulture u njezinim pokušajima samoopisa. Analiza ovih dvaju romana prikazuje mehanizme stroja za pamćenje, koji implicira znanje kao poziciju unutar sistema spoznaje. Stroj za pamćenje transformira se u stroj za pripovijedanje, čime se osporava ideja povlaštene pozicije, kao i autentičnosti priče.

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha