Normal view MARC view ISBD view

Interkulturalne kompetencije pedagoga / Neven Hrvatić ; Vesna Bedeković.

By: Hrvatić, Neven.
Contributor(s): Bedeković, Vesna [aut].
Material type: ArticleArticleDescription: str.Other title: Pedagogues intercultural competences [Naslov na engleskom:].Subject(s): 5.07 | kompetencije, pedagog, interkulturalni odgoj i obrazovanje, kurikulum hrv | competencies, pedagogue, intercultural education, curriculum eng In: Bilateralni naučni kolkvijum - Interkulturalni odnosi i obrazovanje na manjinskim jezicima: Hrvatska-Srbija (17-20.05.2012. ; Novi Sad, Srbija)Summary: Obrazovanje pedagoga u području interkulturalizma (interkulturalnog odgoja i obrazovanja) treba gledati u svijetlu osposobljavanja za školu otvorenu prema različitosti, a ne orijentiranu u zbrinjavanju „posebnih“ potreba. Ova je promjena nužna kako bismo osposobili budućeg pedagoga za izazove kompleksnog suvremenog društva, gdje je njegova uloga višeznačna. Već je klasična obrazovna funkcija (transfer i didaktičko oblikovanje informacija) doživjela promjene (ubrzani napredak nastavne tehnike i tehnologije) prema animiranju, komentiranju, ustroju aktivnosti i pomoći u nastavnom procesu. U multikulturalnom okružju pedagog nije samo dobar poznavatelj drugih kultura, „brana“ prema nastajanju stereotipa, jednostranih stajališta i predrasuda, već suradnik-kreator novih odnosa prema stvarnom znanju i uspješnim interkulturalnim odnosima Nova uloga pedagoga (i učitelja) jest osposobiti učenika za komunikaciju i prihvaćanje ljudi koji su različiti od njega, kako bi se osjećao dostojnim i ravnopravnim članom zajednice kojoj pripada. Od brojnih izazova koji karakteriziraju suvremenu pedagogiju, jedan od dominantnih je razvoj pozitivnoga stava i pogleda u odnosu na druge koji su različiti od nas samih. Današnje škole obično slijede rutinu, drže se strogo rasporeda i zatvorenih kurikuluma pokušavajući sve dovesti do standardnih normi većine. Prečesto se školski kurikulum, u odnosu na učenike, temelji na jednostavnoj alternativi: asimilacija ili odbacivanje. Poteškoće, ali i dobri rezultati školske prakse u novom (društvenom) ozračju potakli su oblikovanje i razvoj suvremenih pedagoških koncepata: interkulturalne pedagogije i kulturalno osjetljive pedagogije (culturally responsive pedagogy). Interkulturalna pedagogija na početku 21. stoljeća dobiva novu dimenziju, prema oblikovanju (školske) zajednice u kojoj se na učenike ne gleda kao na korisnike koji primaju znanje, nego kao na partnere koji stvaraju znanje. Shvaćena i prihvaćena kao svakodnevni proces, nešto što vrijedi u svim situacijama, svim društvenim i kulturnim sredinama, interkulturalna pedagogija prožima cijelo društvo i odnosi se na sve/različite kategorije učenika, kao smjerokaz djece, mladeži i odraslih za učenje „života zajedno“ u multikulturalnom društvu. Kulturalno osjetljiva pedagogija kritički je usmjerena prema samoj sebi kao znanstvenoj disciplini kao i prema društvenim promjenama. U znanstvenom pristupu kulturalno osjetljiva pedagogija naglašava razvoj pojedinca, jer tek kulturno osviješten pojedinac stvara kulturno osviještenu zajednicu. Cilj ovako koncipirane pedagogije je razvoj pojedinca sa svrhom oblikovanja kvalitetne zajednice, razvoj vještina i kritičkog mišljenja, širenje akademskoga znanja, navika zajedničkoga života, poticanja želje za promjenama u društvu. Kulturalno osjetljiva pedagogija pokazuje mnogo veći senzibilitet prema učeniku nego tradicionalna. Osim učenikova porijekla, uvažava jezik, tradiciju, kulturu i specifične stilove učenja. Empirijsko istraživanje u okviru znanstvenog projekta „Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim jezicima“ provedeno na uzorku od 1320 studenata preddiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog/doktorskog studija pedagogije na sveučilištima u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Češkoj i Slovačkoj ukazalo je na značajan učinak sociokulturnih čimbenika na razinu interkulturalne osjetljivosti i percepciju poželjnih interkulturalnih kompetencija potrebnih za rad u kulturno-pluralnim sredinama. Rezultati istraživanja pokazuju kako najviši stupanj etnocentrične orijentacije izražavaju ispitanici iz Slovačke, zatim slijede ispitanici iz Češke, BiH i Hrvatske, dok najniži stupanj etnocentrične orijentacije pokazuju ispitanici iz Srbije (Novi Sad, Niš). Najviši stupanj etnorelativne orijentacije pokazuju ispitanici iz Hrvatske, zatim slijede ispitanici iz Srbije, Češke i BiH, dok najniži stupanj etnorelativne orijentacije pokazuju ispitanici iz Slovačke. Važno je u okviru studija pedagogije voditi računa o intenzitetu i ekstenzitetu interkulturalnih sadržaja, no i o učinkovitosti postojećih metoda, kako bi se postigla motivacija za sudjelovanje u aktivnostima koje pružaju mogućnost doticaja s temama u području interkulturalizma na konkretnim primjerima koji su relevantni za stvarne životne/interkulturalne situacije.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Obrazovanje pedagoga u području interkulturalizma (interkulturalnog odgoja i obrazovanja) treba gledati u svijetlu osposobljavanja za školu otvorenu prema različitosti, a ne orijentiranu u zbrinjavanju „posebnih“ potreba. Ova je promjena nužna kako bismo osposobili budućeg pedagoga za izazove kompleksnog suvremenog društva, gdje je njegova uloga višeznačna. Već je klasična obrazovna funkcija (transfer i didaktičko oblikovanje informacija) doživjela promjene (ubrzani napredak nastavne tehnike i tehnologije) prema animiranju, komentiranju, ustroju aktivnosti i pomoći u nastavnom procesu. U multikulturalnom okružju pedagog nije samo dobar poznavatelj drugih kultura, „brana“ prema nastajanju stereotipa, jednostranih stajališta i predrasuda, već suradnik-kreator novih odnosa prema stvarnom znanju i uspješnim interkulturalnim odnosima Nova uloga pedagoga (i učitelja) jest osposobiti učenika za komunikaciju i prihvaćanje ljudi koji su različiti od njega, kako bi se osjećao dostojnim i ravnopravnim članom zajednice kojoj pripada. Od brojnih izazova koji karakteriziraju suvremenu pedagogiju, jedan od dominantnih je razvoj pozitivnoga stava i pogleda u odnosu na druge koji su različiti od nas samih. Današnje škole obično slijede rutinu, drže se strogo rasporeda i zatvorenih kurikuluma pokušavajući sve dovesti do standardnih normi većine. Prečesto se školski kurikulum, u odnosu na učenike, temelji na jednostavnoj alternativi: asimilacija ili odbacivanje. Poteškoće, ali i dobri rezultati školske prakse u novom (društvenom) ozračju potakli su oblikovanje i razvoj suvremenih pedagoških koncepata: interkulturalne pedagogije i kulturalno osjetljive pedagogije (culturally responsive pedagogy). Interkulturalna pedagogija na početku 21. stoljeća dobiva novu dimenziju, prema oblikovanju (školske) zajednice u kojoj se na učenike ne gleda kao na korisnike koji primaju znanje, nego kao na partnere koji stvaraju znanje. Shvaćena i prihvaćena kao svakodnevni proces, nešto što vrijedi u svim situacijama, svim društvenim i kulturnim sredinama, interkulturalna pedagogija prožima cijelo društvo i odnosi se na sve/različite kategorije učenika, kao smjerokaz djece, mladeži i odraslih za učenje „života zajedno“ u multikulturalnom društvu. Kulturalno osjetljiva pedagogija kritički je usmjerena prema samoj sebi kao znanstvenoj disciplini kao i prema društvenim promjenama. U znanstvenom pristupu kulturalno osjetljiva pedagogija naglašava razvoj pojedinca, jer tek kulturno osviješten pojedinac stvara kulturno osviještenu zajednicu. Cilj ovako koncipirane pedagogije je razvoj pojedinca sa svrhom oblikovanja kvalitetne zajednice, razvoj vještina i kritičkog mišljenja, širenje akademskoga znanja, navika zajedničkoga života, poticanja želje za promjenama u društvu. Kulturalno osjetljiva pedagogija pokazuje mnogo veći senzibilitet prema učeniku nego tradicionalna. Osim učenikova porijekla, uvažava jezik, tradiciju, kulturu i specifične stilove učenja. Empirijsko istraživanje u okviru znanstvenog projekta „Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim jezicima“ provedeno na uzorku od 1320 studenata preddiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog/doktorskog studija pedagogije na sveučilištima u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Češkoj i Slovačkoj ukazalo je na značajan učinak sociokulturnih čimbenika na razinu interkulturalne osjetljivosti i percepciju poželjnih interkulturalnih kompetencija potrebnih za rad u kulturno-pluralnim sredinama. Rezultati istraživanja pokazuju kako najviši stupanj etnocentrične orijentacije izražavaju ispitanici iz Slovačke, zatim slijede ispitanici iz Češke, BiH i Hrvatske, dok najniži stupanj etnocentrične orijentacije pokazuju ispitanici iz Srbije (Novi Sad, Niš). Najviši stupanj etnorelativne orijentacije pokazuju ispitanici iz Hrvatske, zatim slijede ispitanici iz Srbije, Češke i BiH, dok najniži stupanj etnorelativne orijentacije pokazuju ispitanici iz Slovačke. Važno je u okviru studija pedagogije voditi računa o intenzitetu i ekstenzitetu interkulturalnih sadržaja, no i o učinkovitosti postojećih metoda, kako bi se postigla motivacija za sudjelovanje u aktivnostima koje pružaju mogućnost doticaja s temama u području interkulturalizma na konkretnim primjerima koji su relevantni za stvarne životne/interkulturalne situacije.

Projekt MZOS 130-1301761-1769

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//