Normal view MARC view ISBD view

Rogovska opatija u srednjem vijeku / Galović, Tomislav.

By: Galović, Tomislav.
Material type: ArticleArticleDescription: 77-77 str.Other title: Benedictine Abbey of Rogovo in the Middle Ages [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.04 | benediktinska Rogovska opatija, samostan sv. Ivana Evanđelista u Biogradu, samostan sv. Kuzme i Damjnana na Ćokovcu, otok Pašman, srednji vijek hrv | Benedictine Abbey of Rogovo, Monastery of St John the Evangelist in Biograd ; Monastery of Saints Cosmas and Damian on island of Pašman / hill Ćokovac, Middle Ages eng In: IV. kongres hrvatskih povjesničara 2012. - Sloboda (1. – 5. X. 2012. ; Zagreb, Hrvatska) IV. kongres hrvatskih povjesničara 2012. - Sloboda. Zbornik sažetaka str. 77-77Galović, Tomislav ; Holjevac, ŽeljkoSummary: Benediktinski samostan Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu formalno je osnovan, kako to svjedoči samostanska fundacijska listina, u veljači 1060., a zbog svoga najvećeg, ujedno kraljevskog posjeda Rogova kasnije se naziva i rogovski, tj. Rogovska opatija. Nakon mletačkog razaranja Biograda 1125. jedan se dio benediktinaca po svoj prilici sklonio na svoj posjed Rogovo, a drugi dio u Šibenik, da bi 1129. zasigurno prešli na Ćokovac na otoku Pašmanu. Osim egzempcije koju je uživala opatija, rogovski je opat imao pravo na mitru, prsten, štap i sandale. O važnosti, ali još više ugledu Rogovske opatije svjedoči podatak Tome Arhiđakona da je početkom 20-ih godina 13. stoljeća palij (pallium) splitskoga nadbiskupa bio povjeren na čuvanje rogovskom opatu. U 14. stoljeću opatija proživljava najteže razdoblje nakon biogradske epizode. Za mletačko-anžuvinskog rata 1345. samostanski kompleks postaje prostor vojničkih sukoba, što je zasvjedočeno i u djelu Obsidio Iadrensis. Nakon teških ratnih iskustava opatija je u ekonomskom pogledu brzo napredovala pa su joj prihodi za više od jedne trećine nadmašivali one samostana Sv. Marije i Sv. Krševana u Zadru. U izlaganju će se posebna pažnja usmjeriti duhovnoj, organizacijskoj i ekonomskoj situaciji te pitanju glagoljaštva u Rogovskoj opatiji – jedinoj i danas živućoj muškoj redovničkoj zajednici koja se može podičiti ranosrednjovjekovnim statusom kraljevskog samostana (monasterium regale).
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Benediktinski samostan Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu formalno je osnovan, kako to svjedoči samostanska fundacijska listina, u veljači 1060., a zbog svoga najvećeg, ujedno kraljevskog posjeda Rogova kasnije se naziva i rogovski, tj. Rogovska opatija. Nakon mletačkog razaranja Biograda 1125. jedan se dio benediktinaca po svoj prilici sklonio na svoj posjed Rogovo, a drugi dio u Šibenik, da bi 1129. zasigurno prešli na Ćokovac na otoku Pašmanu. Osim egzempcije koju je uživala opatija, rogovski je opat imao pravo na mitru, prsten, štap i sandale. O važnosti, ali još više ugledu Rogovske opatije svjedoči podatak Tome Arhiđakona da je početkom 20-ih godina 13. stoljeća palij (pallium) splitskoga nadbiskupa bio povjeren na čuvanje rogovskom opatu. U 14. stoljeću opatija proživljava najteže razdoblje nakon biogradske epizode. Za mletačko-anžuvinskog rata 1345. samostanski kompleks postaje prostor vojničkih sukoba, što je zasvjedočeno i u djelu Obsidio Iadrensis. Nakon teških ratnih iskustava opatija je u ekonomskom pogledu brzo napredovala pa su joj prihodi za više od jedne trećine nadmašivali one samostana Sv. Marije i Sv. Krševana u Zadru. U izlaganju će se posebna pažnja usmjeriti duhovnoj, organizacijskoj i ekonomskoj situaciji te pitanju glagoljaštva u Rogovskoj opatiji – jedinoj i danas živućoj muškoj redovničkoj zajednici koja se može podičiti ranosrednjovjekovnim statusom kraljevskog samostana (monasterium regale).

Projekt MZOS 130-1300620-0641

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//