Normal view MARC view ISBD view

Sociolingvističke paralele slavenskoga srednjovjekovlja / Eterović, Ivana.

By: Eterović, Ivana.
Material type: ArticleArticleDescription: 26-26 str.Other title: Sociolinguistic Parallels in Slavic Middle Ages [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.03 | sociolingvistika, slavenski jezici, srednji vijek, diglosija hrv | sociolinguistics, Slavic languages, Middle Ages, diglossia eng In: Glagoljska tradicija u povijesti slavenske pismenosti: Međunarodni znanstveni skup povodom 1150. obljetnice ćirilometodske misije (863.-2013.) (21.-27. listopada 2013. ; Zagreb, Hrvatska) Glagoljska tradicija u povijesti slavenske pismenosti: Zbornik sažetaka str. 26-26Čunčić, Marica ; Kovačević, AnaSummary: U svim srednjovjekovnim slavenskim pismenim kulturama koje su se služile staroslavenskim jezikom uspostavljena je funkcionalna razgraničenost i komplementarna distribucija toga jezika s književnim jezikom utemeljenim na narodnome idiomu. U hrvatskome je srednjovjekovlju hrvatski staroslavenski jezik od 11. do kraja 14. stoljeća bio jedinim književnim jezikom, koji se rabio neovisno o funkciji pojedinoga teksta. Od 14. stoljeća njegova se uporaba ograničuje na liturgijsku sferu, dok se u tekstovima druge namjene počinje rabiti čakavski književni jezik, s vremenom nadslojen kajkavskim elementima, najčešće u pravnim tekstovima, ili čakavsko staroslavenski amalgam, ponajprije u beletrističkim tekstovima. U izlaganju se sociolingvistička slika hrvatskoga srednjovjekovlja uspoređuje sa stanjem u ruskoj i srpskoj pismenosti istoga razdoblja, gdje lokalna inačica staroslavenskoga jezika i narodni idiom funkcioniraju također kao viša i niža inačica iste pismenosti. Ujedno se ukazuje na sličnu sociolingvističku situaciju i u slovačkoj pismenosti krajem srednjega vijeka, premda narodni idiom ondje nije u komplementarnoj distribuciji sa staroslavenskim jezikom.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

U svim srednjovjekovnim slavenskim pismenim kulturama koje su se služile staroslavenskim jezikom uspostavljena je funkcionalna razgraničenost i komplementarna distribucija toga jezika s književnim jezikom utemeljenim na narodnome idiomu. U hrvatskome je srednjovjekovlju hrvatski staroslavenski jezik od 11. do kraja 14. stoljeća bio jedinim književnim jezikom, koji se rabio neovisno o funkciji pojedinoga teksta. Od 14. stoljeća njegova se uporaba ograničuje na liturgijsku sferu, dok se u tekstovima druge namjene počinje rabiti čakavski književni jezik, s vremenom nadslojen kajkavskim elementima, najčešće u pravnim tekstovima, ili čakavsko staroslavenski amalgam, ponajprije u beletrističkim tekstovima. U izlaganju se sociolingvistička slika hrvatskoga srednjovjekovlja uspoređuje sa stanjem u ruskoj i srpskoj pismenosti istoga razdoblja, gdje lokalna inačica staroslavenskoga jezika i narodni idiom funkcioniraju također kao viša i niža inačica iste pismenosti. Ujedno se ukazuje na sličnu sociolingvističku situaciju i u slovačkoj pismenosti krajem srednjega vijeka, premda narodni idiom ondje nije u komplementarnoj distribuciji sa staroslavenskim jezikom.

Projekt MZOS 130-1300620-0632

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//