Normal view MARC view ISBD view

Dugoročno praćenje međuetničkih odnosa i predikcija socijalne rekonstrukcije zajednice nakon sukoba / Ajduković, Dean ; Čorkalo Biruški, Dinka ; Löw, Ajana.

By: Ajduković, Dean.
Contributor(s): Čorkalo Biruški, Dinka [aut] | Löw Stanić, Ajana [aut].
Material type: materialTypeLabelArticleDescription: 49-49.Other title: Longitudinal study of interethnic relations and prediction of social reconstruction in a post-conflict community [Naslov na engleskom:].Subject(s): 5.06 | međuetnički odnosi, socijalna rekonstrukcija zajednice, oporavak zajednice nakon sukoba hrv | interethnic relations, community social reconstruction, post-conflict community recovery engOnline resources: Elektronička verzija sažetka In: 21. Dani Ramira i Zorana Bujasa 08.-10.04.2013. ; Zagreb, Hrvatska 21. Dani Ramira i Zorana Bujasa: Knjiga sažetaka str. 49-49Kuterovac Jagodić, Gordana ; Erceg Jugović, Inja ; Huić, AleksandraSummary: Nakon nasilnih sukoba u višeetničkim zajednicama međugrupni odnosi dugoročno ostaju poremećeni, uz izraženo nepovjerenje, nisku razinu suradnje među grupama i latentne napetosti. Obično se očekuje da će se protokom vremena odnosi spontano popraviti i da će doći do međugrupnog približavanja. Cilj ovog istraživanja bio je kroz dulje vrijeme pratiti promjene u međuetničkim odnosima u takvoj zajednici. Posebna je pažnja posvećena prediktivnoj ulozi percepcije pravde i traumatizacije za odnose u zajednici. U tri vremenske točke (2000., 2002. i 2008.) u Vukovaru je provedeno istraživanje na istom uzorku građana hrvatske i srpske nacionalnosti. Od početnog uzorka od 404 odrasle osobe koji je bio reprezentativan u vrijeme prvog ispitivanja, u sve tri točke sudjelovalo ih je 122 (67 Hrvata i 55 Srba). Podaci su prikupljeni individualnim intervjuiranjem u kućama sudionika. Pokazalo se da su promjene u odnosima dvije etničke grupe vrlo male tijekom 8 godina, a da se izvjesni napredak dogodio uglavnom između 2000. i 2002. Općenito, Hrvati imaju narušenije odnose s predratnim prijateljima Srbima, imaju tri puta veću socijalnu distancu prema Srbima nego obratno ; kažnjavanje ratnih zločina im je osobno puno važnije, a manje im je to važno kao uvjet za poboljšanje suživota, te manje vjeruju u pomirenje. Diskriminaciju obje grupe osjećaju u području zapošljavanja, a vremenom Srbi sve više. Unutargrupna pristranost se niti kod jedne grupe ne mijenja. Predikcija socijalne rekonstrukcije zajednice 2008. na poduzorku Hrvata na temelju varijabli odmjerenih 8 godina ranije pokazala je da su prediktori važnost kažnjavanja zločinaca, obrazovanje i prihvaćanje Haškog suda, dok traumatizacija nije prediktivna za međugrupno približavanje, međugrupno povjerenje i potrebu za isprikom druge strane. To sve pokazuje da je zadovoljenje pravde ključno za socijalni oporavak, ali i to da se bez primjerenih intervencija spontani oporavak međuetničkih odnosa nakon sukoba dešava vrlo sporo.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Nakon nasilnih sukoba u višeetničkim zajednicama međugrupni odnosi dugoročno ostaju poremećeni, uz izraženo nepovjerenje, nisku razinu suradnje među grupama i latentne napetosti. Obično se očekuje da će se protokom vremena odnosi spontano popraviti i da će doći do međugrupnog približavanja. Cilj ovog istraživanja bio je kroz dulje vrijeme pratiti promjene u međuetničkim odnosima u takvoj zajednici. Posebna je pažnja posvećena prediktivnoj ulozi percepcije pravde i traumatizacije za odnose u zajednici. U tri vremenske točke (2000., 2002. i 2008.) u Vukovaru je provedeno istraživanje na istom uzorku građana hrvatske i srpske nacionalnosti. Od početnog uzorka od 404 odrasle osobe koji je bio reprezentativan u vrijeme prvog ispitivanja, u sve tri točke sudjelovalo ih je 122 (67 Hrvata i 55 Srba). Podaci su prikupljeni individualnim intervjuiranjem u kućama sudionika. Pokazalo se da su promjene u odnosima dvije etničke grupe vrlo male tijekom 8 godina, a da se izvjesni napredak dogodio uglavnom između 2000. i 2002. Općenito, Hrvati imaju narušenije odnose s predratnim prijateljima Srbima, imaju tri puta veću socijalnu distancu prema Srbima nego obratno ; kažnjavanje ratnih zločina im je osobno puno važnije, a manje im je to važno kao uvjet za poboljšanje suživota, te manje vjeruju u pomirenje. Diskriminaciju obje grupe osjećaju u području zapošljavanja, a vremenom Srbi sve više. Unutargrupna pristranost se niti kod jedne grupe ne mijenja. Predikcija socijalne rekonstrukcije zajednice 2008. na poduzorku Hrvata na temelju varijabli odmjerenih 8 godina ranije pokazala je da su prediktori važnost kažnjavanja zločinaca, obrazovanje i prihvaćanje Haškog suda, dok traumatizacija nije prediktivna za međugrupno približavanje, međugrupno povjerenje i potrebu za isprikom druge strane. To sve pokazuje da je zadovoljenje pravde ključno za socijalni oporavak, ali i to da se bez primjerenih intervencija spontani oporavak međuetničkih odnosa nakon sukoba dešava vrlo sporo.

Projekt MZOS 130-1301422-1418

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha