Normal view MARC view ISBD view

Zaštita povijesnoga kulturnog krajolika u Dalmaciji početkom 20. stoljeća / Ćorić, Franko.

By: Ćorić, Franko.
Material type: ArticleArticleDescription: 39-44 str.Other title: Preservation of the historical cultural landscape in Dalmatia at the beginning of the 20th century [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.05 In: III. Kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti (25-27. 11. 2010. ; Zagreb, Hrvatska) Zbornik 3. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti str. 39-44Žmegač, AndrejSummary: Zaštita povijesnog kulturnog krajolika je koncem 20. stoljeća postala važnom temom zahvaljujući Aneksu Konvencije o svjetskoj kulturnoj baštini iz 1992. godine koja je postala prvim međunarodnim sredstvom zakonske zaštite povijesnoga kulturnoga krajolika, prostora definiranoga interakcijom čovjeka i prirode. U njemačkom je govornom području početkom 20. stoljeća bio aktualan pokret zaštite zavičaja (Heimatschutz) koji je inzistirao na slikovitosti, estetiziranom doživljaju predindustrijskog pejzaža kao žive slike, čuvanju lokalnih karakteristika, vizura i povijesnog identiteta. Kako teorija zaštite kulturne baštine iz istoga vremena nije bila usredotočena samo na predmete i objekte s aposolutnom umjetničkom vrijednošću već prvenstveno na starosnu vrijednost (Riegl), autentičnost i nezamjenjivu ulogu skromnih ostvarenja u očuvanju ambijenta, došlo je do preklapanja ciljeva zaštite zavičaja i zaštite spomenika. Stožer svježih ideja u njemačkome govornome području bile su godišnje Konferencije o zaštiti spomenika (Tage der Denkmalpflege) na kojima je C. kr. Središnje povjerenstvo za proučavanje i održavanje umjetničkih i historijskih spomenika od 1902. godine imalo svoga predstavnika. Austrijska krunska zemlja Dalmacija je u prvome desetljeću 20. stoljeća doživljavala nagle promjene koje su prijetile značajnim izmjenama povijesnih veduta. Dokumenti iz fonda Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, bečkoga Allgemeines Verwaltungsarchivarchiv i informacije iz periodike Središnjega povjerenstva svjedoče o manje ili više uspješnim nastojanjima članova c. kr. Središnjeg povjerenstva Maxa Dvořáka, Juliusa Deiningera i Karla Holeya te protektora nadvojvode Franje Ferdinanda oko zaštite povijesnih veduta u Dalmaciji između 1907. i 1914. godine. Većina intervencija spadala bi pod zaštitu zavičaja: očuvanje zatečene forme dubrovačkoga satnoga tornja, očuvanje kule Camerlengo i otklanjanje gradnje monopola duhana u Trogiru, sprečavanje gradnje hotela i očuvanje povijesne vedute grada Raba, skladno uklapanje novogradnje hotela u Korčuli u povijesnu vedutu, očuvanje mletačkog kaštela i vizure zadarskih gradskih zidina te pokušaj očuvanja vizure na mletački kaštel sa splitske rive. No kod pokušaja očuvanja zemljane obale u Trogiru, kontakta rapskoga bastiona s morem, kontakta orsana ljetnikovca Gradić s morem te zaštite vegetacije i poljoprivrednih kultura na Lapadu radilo se o zaštiti povijesnoga kulturnoga krajolika. Iako je taj pojam definiran kasnije, njegovu je srž orisao glavni konzervator Središnjega povjerenstva Max Dvořák u Austrijskoj umjetničkoj topografiji iz 1907. i Katekizmu zaštite spomenika iz 1916. godine.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Zaštita povijesnog kulturnog krajolika je koncem 20. stoljeća postala važnom temom zahvaljujući Aneksu Konvencije o svjetskoj kulturnoj baštini iz 1992. godine koja je postala prvim međunarodnim sredstvom zakonske zaštite povijesnoga kulturnoga krajolika, prostora definiranoga interakcijom čovjeka i prirode. U njemačkom je govornom području početkom 20. stoljeća bio aktualan pokret zaštite zavičaja (Heimatschutz) koji je inzistirao na slikovitosti, estetiziranom doživljaju predindustrijskog pejzaža kao žive slike, čuvanju lokalnih karakteristika, vizura i povijesnog identiteta. Kako teorija zaštite kulturne baštine iz istoga vremena nije bila usredotočena samo na predmete i objekte s aposolutnom umjetničkom vrijednošću već prvenstveno na starosnu vrijednost (Riegl), autentičnost i nezamjenjivu ulogu skromnih ostvarenja u očuvanju ambijenta, došlo je do preklapanja ciljeva zaštite zavičaja i zaštite spomenika. Stožer svježih ideja u njemačkome govornome području bile su godišnje Konferencije o zaštiti spomenika (Tage der Denkmalpflege) na kojima je C. kr. Središnje povjerenstvo za proučavanje i održavanje umjetničkih i historijskih spomenika od 1902. godine imalo svoga predstavnika. Austrijska krunska zemlja Dalmacija je u prvome desetljeću 20. stoljeća doživljavala nagle promjene koje su prijetile značajnim izmjenama povijesnih veduta. Dokumenti iz fonda Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, bečkoga Allgemeines Verwaltungsarchivarchiv i informacije iz periodike Središnjega povjerenstva svjedoče o manje ili više uspješnim nastojanjima članova c. kr. Središnjeg povjerenstva Maxa Dvořáka, Juliusa Deiningera i Karla Holeya te protektora nadvojvode Franje Ferdinanda oko zaštite povijesnih veduta u Dalmaciji između 1907. i 1914. godine. Većina intervencija spadala bi pod zaštitu zavičaja: očuvanje zatečene forme dubrovačkoga satnoga tornja, očuvanje kule Camerlengo i otklanjanje gradnje monopola duhana u Trogiru, sprečavanje gradnje hotela i očuvanje povijesne vedute grada Raba, skladno uklapanje novogradnje hotela u Korčuli u povijesnu vedutu, očuvanje mletačkog kaštela i vizure zadarskih gradskih zidina te pokušaj očuvanja vizure na mletački kaštel sa splitske rive. No kod pokušaja očuvanja zemljane obale u Trogiru, kontakta rapskoga bastiona s morem, kontakta orsana ljetnikovca Gradić s morem te zaštite vegetacije i poljoprivrednih kultura na Lapadu radilo se o zaštiti povijesnoga kulturnoga krajolika. Iako je taj pojam definiran kasnije, njegovu je srž orisao glavni konzervator Središnjega povjerenstva Max Dvořák u Austrijskoj umjetničkoj topografiji iz 1907. i Katekizmu zaštite spomenika iz 1916. godine.

Projekt MZOS 130-1301080-1075

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//