Normal view MARC view ISBD view

Semiotičko-genološki pristup „prirodi“ dokumentarnog filma / Etami Borjan.

By: Borjan, Etami.
Material type: ArticleArticleDescription: Str. 15-25 str.ISSN: 1330-7665.Other title: Semiotical and genological approach to the "nature" of documentary cinema [Naslov na engleskom:].Subject(s): nefikcionalni film, dokumentarni film, semiotika, genologija, filmska taksonomija hrv | non-fictional film, documentary film, semiotics, genology, film taxonomy eng In: Hrvatski filmski ljetopis Vol. 73-74 (2013); str. 15-25Summary: Rad se bavi pogledom Hrvoja Turkovića na filmsku „prirodu“ dokumentarnog filma. Glavni cilj rada je kontekstualizirati Turkovićeve ideje i razmišljanja o nefikcionalnom filmu u kontekstu najutjecajnijih filmoloških teorija. Rad se fokusira na dva osnovna pristupa dokumentarnom filmu: semiotičkom i geneološkom. Turković je problemu definicije dokumentarnog filma prilazio s nekoliko aspekata. U knjizi Strukturalizam, semiotika, metafilmologija bavio se pojmom znaka i referentnosti u filmu, što je jedan od osnovnih argumenata koji se koristi u semiotici filma kod razlikovanja fikcionalnih i nefikcionalnih filmova. Najtradicionalnija metoda razlikovanja dokumentarnog filma od fikcije temelji se na (ne)postojanju realnog referenta, tj. izvanfilmske stvarnosti. U dokumentarnom filmu set nije samo filmski prostor, nego postoji neovisno o filmu, čime je neupitno zajamčena «objektivnost» i «istinitost» samog filma. Već postojeća stvarnost diskurzivno se elaborira tipičnim filmskim jezikom koji teži redukciji arbitrarnosti znakova i skrivanju procesa stvaranja teksta, čime pridonosi vjerodostojnosti filmskog iskaza i stvara figuru sveznajućeg i objektivnog izlagača. Turković je problemu dokumentarnog filma pristupio i s geneološke strane u knjizi Nacrt filmske geneologije, u kojoj kroz sustavan teorijsko-metodološki pristup izgrađuje temeljnu klasifikaciju filmskih vrsta i rodova. Rad prikazuje osnovne Turkovićeve kriterije rodovskog razgraničavanja filmova, a napose taksonomiju dokumentarnog filma. Naročita pažnja posvećena je Turkovićevom odnosu spram realistične tendencije i teorija u dokumentarnom filmu s kojima se bavio, između ostalog, i u knjizi Razumijevanje filma. Usporednom analizom Turkovićevih radova s radovima teoretičara realističke tendencije (Bazin i Kracauer) obrađuje se pitanje realizma u dokumentarnom filmu. Hrvoje Turković u svojim radovima vješto dekonstruira klasične teorije o dokumentarnom filmu te o „realističnom“ prikazu zbilje, ukazujući na ontološki paradoks prisutan u samoj prirodi ove filmske vrste.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Rad se bavi pogledom Hrvoja Turkovića na filmsku „prirodu“ dokumentarnog filma. Glavni cilj rada je kontekstualizirati Turkovićeve ideje i razmišljanja o nefikcionalnom filmu u kontekstu najutjecajnijih filmoloških teorija. Rad se fokusira na dva osnovna pristupa dokumentarnom filmu: semiotičkom i geneološkom. Turković je problemu definicije dokumentarnog filma prilazio s nekoliko aspekata. U knjizi Strukturalizam, semiotika, metafilmologija bavio se pojmom znaka i referentnosti u filmu, što je jedan od osnovnih argumenata koji se koristi u semiotici filma kod razlikovanja fikcionalnih i nefikcionalnih filmova. Najtradicionalnija metoda razlikovanja dokumentarnog filma od fikcije temelji se na (ne)postojanju realnog referenta, tj. izvanfilmske stvarnosti. U dokumentarnom filmu set nije samo filmski prostor, nego postoji neovisno o filmu, čime je neupitno zajamčena «objektivnost» i «istinitost» samog filma. Već postojeća stvarnost diskurzivno se elaborira tipičnim filmskim jezikom koji teži redukciji arbitrarnosti znakova i skrivanju procesa stvaranja teksta, čime pridonosi vjerodostojnosti filmskog iskaza i stvara figuru sveznajućeg i objektivnog izlagača. Turković je problemu dokumentarnog filma pristupio i s geneološke strane u knjizi Nacrt filmske geneologije, u kojoj kroz sustavan teorijsko-metodološki pristup izgrađuje temeljnu klasifikaciju filmskih vrsta i rodova. Rad prikazuje osnovne Turkovićeve kriterije rodovskog razgraničavanja filmova, a napose taksonomiju dokumentarnog filma. Naročita pažnja posvećena je Turkovićevom odnosu spram realistične tendencije i teorija u dokumentarnom filmu s kojima se bavio, između ostalog, i u knjizi Razumijevanje filma. Usporednom analizom Turkovićevih radova s radovima teoretičara realističke tendencije (Bazin i Kracauer) obrađuje se pitanje realizma u dokumentarnom filmu. Hrvoje Turković u svojim radovima vješto dekonstruira klasične teorije o dokumentarnom filmu te o „realističnom“ prikazu zbilje, ukazujući na ontološki paradoks prisutan u samoj prirodi ove filmske vrste.

Projekt MZOS 130-1301070-1055

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//