Normal view MARC view ISBD view

Problem ćirilice u Vukovaru kroz prizmu suvremene retorike / Varošanec-Škarić, Grodana ; Pavić, Iva.

By: Varošanec-Škarić, Gordana.
Contributor(s): Pavić, Iva [aut].
Material type: ArticleArticleDescription: 258.-259. str.Other title: The problem of Cyrillic alphabet in Vukovar through the prism of of new rhetoric [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.03 | Vukovar, ćirilica, pravilo pravičnosti, načelo identiteta, opća mjesta (loci communes) hrv | Vukovar, Cyrillic inscriptions, the rule of justice, the principle of identity, common places (loci communes) eng In: Šesti slavistički kongres (10-13.09.2014 ; Vinkovci-Vukovar, Hrvatska) Knjiga sažetaka: Šesti slavistički kongres str. 258.-259.Botica, Stipe ; Nikolić, Davor ; Tomašić, JosipaSummary: Argumentirat će se tvrdnja da ćirilične natpise ne treba postavljati na javne institucije u Vukovaru dok se ne otvori demokratski dijalog između političkih elita, žitelja Vukovara, hrvatskoga i srpskoga stanovništva. Trenutni zakon iz 2000. o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina jest norma, ali danas 2014. nije normalno područje stvarnosti i ljudskih događanja. Tvrdnju obrazlažemo prema pravilu pravičnosti, koji polazi od teze da se slična bića trebaju tretirati na jednak način te identiteta kroz šest toposa (Perelman i Olbrecht Tyteca, 1969), koji trebaju utjecati na stvaranje zaključka. Uzima se u obzir da snaga argumenta ne može biti u potpunosti neovisna, nego da se stvara za publiku s njihovog stajališta u određenom povijesnom vremenu. Normalno je koji put važnije od norme, pa se latinica mora uzeti u obzir kad se propituje tema ćirilice u Vukovaru, bez obzira što je i ćirilica povijesno hrvatsko pismo. Mjesto kvantitete kao najjači topos ima odlučujući značaj za zaključak. Vukovar nije kao bilo koji drugi grad, u Domovinskom ratu najviše je stradao i nesporno bi trebao biti posebno mjesto pijeteta (mjesto kvalitete). Osim što je znatno veći broj onih koji pišu latiničnim pismom, latinica je i prije bila službeno pismo do 1913., prevladavala je i u posljednjih 20 godina i više je službenih institucija nosilo latinične natpise, a to ima prednost pred nametnutom ćirilicom (mjesto postojanja). Mjesto pijeteta argumentira neponovljivost, Vukovar je postao simbol i nikako ne bi trebalo doći do ponavljanja ratnih sukoba. Mjesto biti ukazuje da se ne može govoriti da ne treba referendum o natpisima u Vukovaru, dok god mediji pokazuju da su bitni samo oni koji razbijaju ploče na ćirilici, a političari iskazuju prezir prema željama većine. Prema mjestu osobnosti prednost se daje uzvišenom, stoga se u surječju povijesnih događanja ne smije oduzeti pravo Vukovarcima na ponos, čast i zasluge za priznanje neovisne Republike Hrvatske. Ne treba zaboraviti da se u tom dijalogu svi trebaju međusobno poštivati, političke elite, skupine u prijeporu, Srbi i Hrvati. Intelektualci bi trebali aktivno djelovati i na političke prijepore postupcima pragmadijalektičke retorike poticati dijalog, a ne ishitreno odobravati primjenu spomenutog zakona koji ponižava većinu.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Argumentirat će se tvrdnja da ćirilične natpise ne treba postavljati na javne institucije u Vukovaru dok se ne otvori demokratski dijalog između političkih elita, žitelja Vukovara, hrvatskoga i srpskoga stanovništva. Trenutni zakon iz 2000. o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina jest norma, ali danas 2014. nije normalno područje stvarnosti i ljudskih događanja. Tvrdnju obrazlažemo prema pravilu pravičnosti, koji polazi od teze da se slična bića trebaju tretirati na jednak način te identiteta kroz šest toposa (Perelman i Olbrecht Tyteca, 1969), koji trebaju utjecati na stvaranje zaključka. Uzima se u obzir da snaga argumenta ne može biti u potpunosti neovisna, nego da se stvara za publiku s njihovog stajališta u određenom povijesnom vremenu. Normalno je koji put važnije od norme, pa se latinica mora uzeti u obzir kad se propituje tema ćirilice u Vukovaru, bez obzira što je i ćirilica povijesno hrvatsko pismo. Mjesto kvantitete kao najjači topos ima odlučujući značaj za zaključak. Vukovar nije kao bilo koji drugi grad, u Domovinskom ratu najviše je stradao i nesporno bi trebao biti posebno mjesto pijeteta (mjesto kvalitete). Osim što je znatno veći broj onih koji pišu latiničnim pismom, latinica je i prije bila službeno pismo do 1913., prevladavala je i u posljednjih 20 godina i više je službenih institucija nosilo latinične natpise, a to ima prednost pred nametnutom ćirilicom (mjesto postojanja). Mjesto pijeteta argumentira neponovljivost, Vukovar je postao simbol i nikako ne bi trebalo doći do ponavljanja ratnih sukoba. Mjesto biti ukazuje da se ne može govoriti da ne treba referendum o natpisima u Vukovaru, dok god mediji pokazuju da su bitni samo oni koji razbijaju ploče na ćirilici, a političari iskazuju prezir prema željama većine. Prema mjestu osobnosti prednost se daje uzvišenom, stoga se u surječju povijesnih događanja ne smije oduzeti pravo Vukovarcima na ponos, čast i zasluge za priznanje neovisne Republike Hrvatske. Ne treba zaboraviti da se u tom dijalogu svi trebaju međusobno poštivati, političke elite, skupine u prijeporu, Srbi i Hrvati. Intelektualci bi trebali aktivno djelovati i na političke prijepore postupcima pragmadijalektičke retorike poticati dijalog, a ne ishitreno odobravati primjenu spomenutog zakona koji ponižava većinu.

Projekt MZOS 130-0000000-0786

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//