Normal view MARC view ISBD view

Slika spomenika i princip promjene / Špikić, Marko.

By: Špikić, Marko.
Material type: ArticleArticleDescription: str.ISBN: /.Other title: The image of monument and the principle of change [eng].Subject(s): spomenik, promjena, konzerviranje, restauriranje hrv | monument, change, conservation, restoration eng In: Dijalozi s baštinom 2014Summary: Princip promjene u konzervatorsko-restauratorskoj predaji ima zanimljivo povijesno podrijetlo. U povijesti hrvatske zaštite spomenika važan je utjecaj srednjoeuropske teorije konzerviranja u kojoj se od kraja 19. stoljeća pojam promjene počeo držati nepotrebnim i opasnim, što je dovelo do aktivnog promicanja krilatice Konzervirati, a ne restaurirati. Ona je kao metodološko mjerilo zadržana do razaranja u Drugom svjetskom ratu i prvi puta preispitivana nakon 1945. godine. Štoviše, ideja promjene u konzervatorskoj se etici tada morala povezati s društvenim prevratom sustava vrijednosti nove države izrasla na simboličkim i konkretnim ruševinama stare. Promjene u slici spomenika – od pojedinosti na pokretnoj baštini do povijesnih urbanih cjelina – u neovisnoj se Hrvatskoj mogu razgraničiti u posljedice nebrige i strukovnoga htijenja. U uvodnom se izlaganju raspravlja o utjecaju tih promjena na status i suvremeno poimanje naše kulturne baštine. Izlagač je usporedio europska i hrvatska iskustva u razvitku odnosa prema pojmu promjene kao jednom od temelja razumijevanja povijesti konzervatorske ideje i strukovne etike. Prikazao je povijest modernog odnosa očuvanja i potrebe za promjenama, stavljajući naglasak na suvremene rasprave, pa i podjele, unutar svjetske konzervatorske zajednice, propitujući u tom kontekstu i položaj recentnih pojava u hrvatskoj konzervatorsko-restauratorskoj praksi.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record


Princip promjene u konzervatorsko-restauratorskoj predaji ima zanimljivo povijesno podrijetlo. U povijesti hrvatske zaštite spomenika važan je utjecaj srednjoeuropske teorije konzerviranja u kojoj se od kraja 19. stoljeća pojam promjene počeo držati nepotrebnim i opasnim, što je dovelo do aktivnog promicanja krilatice Konzervirati, a ne restaurirati. Ona je kao metodološko mjerilo zadržana do razaranja u Drugom svjetskom ratu i prvi puta preispitivana nakon 1945. godine. Štoviše, ideja promjene u konzervatorskoj se etici tada morala povezati s društvenim prevratom sustava vrijednosti nove države izrasla na simboličkim i konkretnim ruševinama stare. Promjene u slici spomenika – od pojedinosti na pokretnoj baštini do povijesnih urbanih cjelina – u neovisnoj se Hrvatskoj mogu razgraničiti u posljedice nebrige i strukovnoga htijenja. U uvodnom se izlaganju raspravlja o utjecaju tih promjena na status i suvremeno poimanje naše kulturne baštine. Izlagač je usporedio europska i hrvatska iskustva u razvitku odnosa prema pojmu promjene kao jednom od temelja razumijevanja povijesti konzervatorske ideje i strukovne etike. Prikazao je povijest modernog odnosa očuvanja i potrebe za promjenama, stavljajući naglasak na suvremene rasprave, pa i podjele, unutar svjetske konzervatorske zajednice, propitujući u tom kontekstu i položaj recentnih pojava u hrvatskoj konzervatorsko-restauratorskoj praksi.

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//