Normal view MARC view ISBD view

Težnja za feminizacijom naziva nositelja javnih funkcija u suvremenom španjolskom i francuskom jeziku / Mikelenić, Bojana ; Petrak, Marta.

By: Mikelenić, Bojana.
Contributor(s): Petrak, Marta [aut].
Material type: ArticleArticleDescription: 77-92 str.Other title: A tendency towards the feminization of public office holders' job titles in contemporary French and Spanish [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.03 | feminizacija naziva zanimanja, španjolski, francuski, jezik i rod, mocijski parnjaci hrv | In: XXIX. međunarodni znanstveni skup HDPL-a „Metodologija i primjena lingvističkih istraživanja" str. 77-92Summary: I u španjolskome i u francuskome jeziku ženski oblici naziva zanimanja tvore se promjenom člana, sufiksacijom ili opisno. Uslijed korjenitih socioloških i političkih promjena tijekom 20. st. došlo je do promjena u nazivima zanimanja, ali i do određenih nedoumica pri njihovoj tvorbi i uporabi (Miller i Swift 1980, Houdebine 1992, García Meseguer 1994, Andrés Castellanos, 2001, Lledó Cunill, 2002). Prije se muški rod rabio generički, no pod utjecajem nacionalnih tijela (Instituto de la mujer, Lledó Cunill, 1996. i Institut national de la langue française, Cerquiglini 1999) i međunarodnih institucija (UNESCO 1987, Europski parlament 2008), počela se poticati uporaba ženskih mocijskih parnjaka ili pak rodno neutralnih inačica radi izbjegavanja seksizma u jeziku. Tema su ovoga rada nazivi nositelja javnih funkcija u španjolskom i francuskom u kojima jezik „oklijeva“ između muškoga i ženskoga ili feminiziranog oblika. Dok Francuska akademija, kao čuvarica francuskog jezika, preporučuje korištenje muških inačica naziva nositelja javnih funkcija u generičkom smislu (mišljenje od 13. listopada 2014.), Španjolska kraljevska akademija za jezik potiče uporabu ženskih mocijskih parnjaka kadgod je to moguće. U uporabi, međutim, posebice u medijskom prostoru, nalazimo i po nekoliko oblika istoga naziva (Barré i dr. 1999, Andrés Castellanos 2000), što svjedoči promjenama koje se još uvijek odvijaju u oba jezika. U članku se prikazuju najrecentniji podatci dobiveni usporedbom i analizom primjera ženskih oblika naziva nositeljica javnih funkcija (npr. madame le/la ministre i madame le/la maire, ‘ministrica’ i ‘gradonačelnica’, te la presidente/la presidenta i la juez/la jueza, ‘predsjednica’ i ‘sutkinja’) kroz dnevni tisak te francuske i španjolske jezične korpuse (frWaC i CORPES XXI). Premda pod utjecajem promjena u društvu postoji težnja za uporabom ženskih oblika naziva nositelja javnih funkcija, istraživanje je pokazalo da se još uvijek koriste i drugi oblici.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
Item type Current location Call number Status Notes Date due Barcode Item holds
Rad s konferencije Rad s konferencije Knjižnica FFZG
SNZ
Available zatražite skeniranje na snz@ffzg.hr 1305275359
Total holds: 0

I u španjolskome i u francuskome jeziku ženski oblici naziva zanimanja tvore se promjenom člana, sufiksacijom ili opisno. Uslijed korjenitih socioloških i političkih promjena tijekom 20. st. došlo je do promjena u nazivima zanimanja, ali i do određenih nedoumica pri njihovoj tvorbi i uporabi (Miller i Swift 1980, Houdebine 1992, García Meseguer 1994, Andrés Castellanos, 2001, Lledó Cunill, 2002). Prije se muški rod rabio generički, no pod utjecajem nacionalnih tijela (Instituto de la mujer, Lledó Cunill, 1996. i Institut national de la langue française, Cerquiglini 1999) i međunarodnih institucija (UNESCO 1987, Europski parlament 2008), počela se poticati uporaba ženskih mocijskih parnjaka ili pak rodno neutralnih inačica radi izbjegavanja seksizma u jeziku. Tema su ovoga rada nazivi nositelja javnih funkcija u španjolskom i francuskom u kojima jezik „oklijeva“ između muškoga i ženskoga ili feminiziranog oblika. Dok Francuska akademija, kao čuvarica francuskog jezika, preporučuje korištenje muških inačica naziva nositelja javnih funkcija u generičkom smislu (mišljenje od 13. listopada 2014.), Španjolska kraljevska akademija za jezik potiče uporabu ženskih mocijskih parnjaka kadgod je to moguće. U uporabi, međutim, posebice u medijskom prostoru, nalazimo i po nekoliko oblika istoga naziva (Barré i dr. 1999, Andrés Castellanos 2000), što svjedoči promjenama koje se još uvijek odvijaju u oba jezika. U članku se prikazuju najrecentniji podatci dobiveni usporedbom i analizom primjera ženskih oblika naziva nositeljica javnih funkcija (npr. madame le/la ministre i madame le/la maire, ‘ministrica’ i ‘gradonačelnica’, te la presidente/la presidenta i la juez/la jueza, ‘predsjednica’ i ‘sutkinja’) kroz dnevni tisak te francuske i španjolske jezične korpuse (frWaC i CORPES XXI). Premda pod utjecajem promjena u društvu postoji težnja za uporabom ženskih oblika naziva nositelja javnih funkcija, istraživanje je pokazalo da se još uvijek koriste i drugi oblici.

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//