Normal view MARC view ISBD view

Postvarenje povijesnog svijeta: Strukturna ideologija instrumentalne i teleologijske racionalnosti / Raul Raunić.

By: Raunić, Raul.
Material type: ArticleArticlePublisher: 2015Description: 209-225 str.Other title: Reification of the Man-Made World: Structural Ideology of Instrumental and Teleological Rationality [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.01 | postvarenje, ideologija, instrumentalna racionalnost, priznanje, kraj ideologije, kraj povijesti, kraj politike, kraj filozofije, scijentizam, humanizam | reification, ideology, instrumental rationality, recognition, the end of ideology, the end of history, the end of politics, the end of philosophy, scientism, humanismOnline resources: Elektronička verzija In: Filozofska istraživanja 35 (2015), 2 ; str. 209-225Summary: Središnja nakana ovoga rada je rasvijetliti suvremene ideologijske procese re-naturalizacije povijesnog svijeta. Ti su ideologijski procesi redukcijske forme s kojima se okljaštruju ljudske i povijesne mogućnosti čovjeka. U prvom dijelu spisa razmatra se pojam postvarenja. Posredstvom ekspanzivne moći kapitala kao temeljnog oblika društvenosti, svi se ljudski odnosi svode na odnose među stvarima. Zbog toga je pojam postvarenja, u metodičkoj perspektivi konkretnog totaliteta, ishodište za razumijevanje socijalne ontologije suvremenog doba. U drugom dijelu spisa raščlanjuje se ideologijska redukcija različitih sposobnosti uma na instrumentalnu racionalnost. Obje forme strukturnih redukcija – postvarenje i instrumentalna racionalnost – vrše ideologijsku ulogu pomaka: quid pro quo i pars pro toto. Time se poriče: a) uloga uma da postavlja svrhe ljudskog djelovanja ; b) izravno priznanje čovjeka kao osobe i nositelja smisla ; c) instancija općosti i javnosti koja se preobražava u agregat asimetričnih parcijalnosti i privatnosti ; d) moć zajedničkog djelovanja te održavanja i stvaranja ljudskog, vremenitog i otvorenog povijesnog svijeta. U trećem dijelu rada naznačuju se tri krilatice našeg doba koje ilustriraju središnju tezu o zatvaranju i re-naturaliziranju povijesnog svijeta. To su: a) „kraj ideologije“ koja osporava političke ideale i utopijsku svijest, a sama postaje mega-ideologija fakticiteta ; b) „kraj povijesti“ koja u obliku teleološke racionalnosti zagovara dovršenost ljudskog svijeta i ideologijski otklanja svaku razboritu alternativu ; c) „kraj politike“ koja opravdava nepolitičke forme vladavine i moć zajedničkog djelovanja svodi na upravljanje, te „kraj filozofije“ koja smjera k scijentističkom discipliniranju i potiskivanju humanističke perspektive. U zaključku su istaknute tri točke otpora dominantnom duhu vremena: radikalna refleksija, pluralizam vrednota i humanistička filozofska perspektiva.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Središnja nakana ovoga rada je rasvijetliti suvremene ideologijske procese re-naturalizacije povijesnog svijeta. Ti su ideologijski procesi redukcijske forme s kojima se okljaštruju ljudske i povijesne mogućnosti čovjeka. U prvom dijelu spisa razmatra se pojam postvarenja. Posredstvom ekspanzivne moći kapitala kao temeljnog oblika društvenosti, svi se ljudski odnosi svode na odnose među stvarima. Zbog toga je pojam postvarenja, u metodičkoj perspektivi konkretnog totaliteta, ishodište za razumijevanje socijalne ontologije suvremenog doba. U drugom dijelu spisa raščlanjuje se ideologijska redukcija različitih sposobnosti uma na instrumentalnu racionalnost. Obje forme strukturnih redukcija – postvarenje i instrumentalna racionalnost – vrše ideologijsku ulogu pomaka: quid pro quo i pars pro toto. Time se poriče: a) uloga uma da postavlja svrhe ljudskog djelovanja ; b) izravno priznanje čovjeka kao osobe i nositelja smisla ; c) instancija općosti i javnosti koja se preobražava u agregat asimetričnih parcijalnosti i privatnosti ; d) moć zajedničkog djelovanja te održavanja i stvaranja ljudskog, vremenitog i otvorenog povijesnog svijeta. U trećem dijelu rada naznačuju se tri krilatice našeg doba koje ilustriraju središnju tezu o zatvaranju i re-naturaliziranju povijesnog svijeta. To su: a) „kraj ideologije“ koja osporava političke ideale i utopijsku svijest, a sama postaje mega-ideologija fakticiteta ; b) „kraj povijesti“ koja u obliku teleološke racionalnosti zagovara dovršenost ljudskog svijeta i ideologijski otklanja svaku razboritu alternativu ; c) „kraj politike“ koja opravdava nepolitičke forme vladavine i moć zajedničkog djelovanja svodi na upravljanje, te „kraj filozofije“ koja smjera k scijentističkom discipliniranju i potiskivanju humanističke perspektive. U zaključku su istaknute tri točke otpora dominantnom duhu vremena: radikalna refleksija, pluralizam vrednota i humanistička filozofska perspektiva.

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//