Normal view MARC view ISBD view

Živa slika - film / Janica Tomić.

By: Tomić, Janica.
Material type: materialTypeLabelArticlePublisher: 2015Description: 64-73.Other title: Live image - Cinema [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.06 | Film i fotografija, tablo, Lars von Trier | Cinema and photography, film still, tableau, Lars von Trier In: Kazalište : časopis za kazališnu umjetnost 59/60 (2015) ; str. 64-73Summary: Ako se medij filma od početaka definira kao pokretna ili živa slika (”živuće fotografije”, “levande bilder” i sl. – s uznemirujućim generativnim trenutkom pokretanja slike ili ”nastanka života od neživih elemenata”, Epstein), intruziju statične slike u tu povijest moguće je pratiti kao ”tanatografiju” (Annette Michelson: Filosofska igračka). Koristeći Barthesovu opreku: fotografija – to je bilo, film – to jest, Michelson kroz primjere iz filmova Vertova, Keatona, Clairea i dr. iscrtava tu tanatografsku struju povijesti filma (”Film, tu spektralnu formu, sablasno će pratiti fotografija.”), zaključujući ju s filmovima Deren, Markera, Snowa i Godarda (”Kritika filmskog predstavljanja i uslova proizvodnje dovešće šezdesetih godina u američkom i europskom filmu do ponovnog ubacivanja nepokretne i zaustavljene slike...”). Ako je u tom modernističkom ključu fotografska povijest filma uznemirujuća (jer ”ubacuje dimenziju vanvremenosti” u film itsl.), intruzija slikarstva (tablo u brojnim filmološkim izvedenicama) je tek višestruko vanvremenska, anakronična, nefilmska, odnosno kritički nastrojena prema uvjetima (filmske) proizvodnje – kao, na primjer, u Godardovoj Strasti. Gdje je, međutim, granica takvih funkcija tabloa koju teorijski diskurz aktivno pripisuje uplivu slikarstva u film (Peucker, Dalle Vache, Mulvey itd.)? Tekst će problematiku promatrati iz vizure njenog kritičkog tretmana u zadnja dva filma L. von Triera (Melankolija i Nimfomanka), a na tragu Greenawayevih opservacija o intermedijalnosti kao propagandističkom pojmu i simptomu spektakularnog filma (Kesser).
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
Item type Current location Call number Status Notes Date due Barcode Item holds
Članak Članak Knjižnica FFZG
SNZ
Available zatražite skeniranje na snz@ffzg.hr 1305225512
Total holds: 0

Ako se medij filma od početaka definira kao pokretna ili živa slika (”živuće fotografije”, “levande bilder” i sl. – s uznemirujućim generativnim trenutkom pokretanja slike ili ”nastanka života od neživih elemenata”, Epstein), intruziju statične slike u tu povijest moguće je pratiti kao ”tanatografiju” (Annette Michelson: Filosofska igračka). Koristeći Barthesovu opreku: fotografija – to je bilo, film – to jest, Michelson kroz primjere iz filmova Vertova, Keatona, Clairea i dr. iscrtava tu tanatografsku struju povijesti filma (”Film, tu spektralnu formu, sablasno će pratiti fotografija.”), zaključujući ju s filmovima Deren, Markera, Snowa i Godarda (”Kritika filmskog predstavljanja i uslova proizvodnje dovešće šezdesetih godina u američkom i europskom filmu do ponovnog ubacivanja nepokretne i zaustavljene slike...”). Ako je u tom modernističkom ključu fotografska povijest filma uznemirujuća (jer ”ubacuje dimenziju vanvremenosti” u film itsl.), intruzija slikarstva (tablo u brojnim filmološkim izvedenicama) je tek višestruko vanvremenska, anakronična, nefilmska, odnosno kritički nastrojena prema uvjetima (filmske) proizvodnje – kao, na primjer, u Godardovoj Strasti. Gdje je, međutim, granica takvih funkcija tabloa koju teorijski diskurz aktivno pripisuje uplivu slikarstva u film (Peucker, Dalle Vache, Mulvey itd.)? Tekst će problematiku promatrati iz vizure njenog kritičkog tretmana u zadnja dva filma L. von Triera (Melankolija i Nimfomanka), a na tragu Greenawayevih opservacija o intermedijalnosti kao propagandističkom pojmu i simptomu spektakularnog filma (Kesser).

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha