Normal view MARC view ISBD view

Živa slika - film / Janica Tomić.

By: Tomić, Janica.
Material type: ArticleArticlePublisher: 2015Description: 64-73 str.Other title: Live image - Cinema [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.06 | Film i fotografija, tablo, Lars von Trier | Cinema and photography, film still, tableau, Lars von Trier In: Kazalište : časopis za kazališnu umjetnost 59/60 (2015) ; str. 64-73Summary: Ako se medij filma od početaka definira kao pokretna ili živa slika (”živuće fotografije”, “levande bilder” i sl. – s uznemirujućim generativnim trenutkom pokretanja slike ili ”nastanka života od neživih elemenata”, Epstein), intruziju statične slike u tu povijest moguće je pratiti kao ”tanatografiju” (Annette Michelson: Filosofska igračka). Koristeći Barthesovu opreku: fotografija – to je bilo, film – to jest, Michelson kroz primjere iz filmova Vertova, Keatona, Clairea i dr. iscrtava tu tanatografsku struju povijesti filma (”Film, tu spektralnu formu, sablasno će pratiti fotografija.”), zaključujući ju s filmovima Deren, Markera, Snowa i Godarda (”Kritika filmskog predstavljanja i uslova proizvodnje dovešće šezdesetih godina u američkom i europskom filmu do ponovnog ubacivanja nepokretne i zaustavljene slike...”). Ako je u tom modernističkom ključu fotografska povijest filma uznemirujuća (jer ”ubacuje dimenziju vanvremenosti” u film itsl.), intruzija slikarstva (tablo u brojnim filmološkim izvedenicama) je tek višestruko vanvremenska, anakronična, nefilmska, odnosno kritički nastrojena prema uvjetima (filmske) proizvodnje – kao, na primjer, u Godardovoj Strasti. Gdje je, međutim, granica takvih funkcija tabloa koju teorijski diskurz aktivno pripisuje uplivu slikarstva u film (Peucker, Dalle Vache, Mulvey itd.)? Tekst će problematiku promatrati iz vizure njenog kritičkog tretmana u zadnja dva filma L. von Triera (Melankolija i Nimfomanka), a na tragu Greenawayevih opservacija o intermedijalnosti kao propagandističkom pojmu i simptomu spektakularnog filma (Kesser).
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
Item type Current location Call number Status Notes Date due Barcode Item holds
Članak u časopisu Članak u časopisu Knjižnica FFZG
SNZ
Available zatražite skeniranje na snz@ffzg.hr 1305225512
Total holds: 0

Ako se medij filma od početaka definira kao pokretna ili živa slika (”živuće fotografije”, “levande bilder” i sl. – s uznemirujućim generativnim trenutkom pokretanja slike ili ”nastanka života od neživih elemenata”, Epstein), intruziju statične slike u tu povijest moguće je pratiti kao ”tanatografiju” (Annette Michelson: Filosofska igračka). Koristeći Barthesovu opreku: fotografija – to je bilo, film – to jest, Michelson kroz primjere iz filmova Vertova, Keatona, Clairea i dr. iscrtava tu tanatografsku struju povijesti filma (”Film, tu spektralnu formu, sablasno će pratiti fotografija.”), zaključujući ju s filmovima Deren, Markera, Snowa i Godarda (”Kritika filmskog predstavljanja i uslova proizvodnje dovešće šezdesetih godina u američkom i europskom filmu do ponovnog ubacivanja nepokretne i zaustavljene slike...”). Ako je u tom modernističkom ključu fotografska povijest filma uznemirujuća (jer ”ubacuje dimenziju vanvremenosti” u film itsl.), intruzija slikarstva (tablo u brojnim filmološkim izvedenicama) je tek višestruko vanvremenska, anakronična, nefilmska, odnosno kritički nastrojena prema uvjetima (filmske) proizvodnje – kao, na primjer, u Godardovoj Strasti. Gdje je, međutim, granica takvih funkcija tabloa koju teorijski diskurz aktivno pripisuje uplivu slikarstva u film (Peucker, Dalle Vache, Mulvey itd.)? Tekst će problematiku promatrati iz vizure njenog kritičkog tretmana u zadnja dva filma L. von Triera (Melankolija i Nimfomanka), a na tragu Greenawayevih opservacija o intermedijalnosti kao propagandističkom pojmu i simptomu spektakularnog filma (Kesser).

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//