Normal view MARC view ISBD view

A szent államtól a rendi köztársaságig. A reformkatolikus illírizmus a 17. században / Blažević, Zrinka.

By: Blažević, Zrinka.
Material type: materialTypeLabelArticlePublisher: 2015Description: 610-617.Other title: From the Sacred Empire to the Republic of the Estates: Reformational Illyrism during the 17th century [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.04 | Reformnokatolički ilirizam, 17. stoljeće, Franjo Glavinić, Martin Rusić, Ivan Tomko Mrnavić, Jeronim Paštrić, Andrija Zmajević | Reformational Illyrism, Franjo Glavinić, Martin Rusić, Ivan Tomko Mrnavić, Jeronim Paštrić, Andrija Zmajević In: A magyar-horvát együttélés fordulópontjai: intézmények, társadalom, gazdaság, kultúra/ Prekretnice u suživotu Hrvata i Mađara str. 610-617Summary: Nakon dugotrajnog procesa ideologijske formacije i diskurzivne artikulacije u okviru humanističke episteme te ispitivanja instrumentalizacijskih potencijala u sklopu reformacijskog konfesionalno- političkog pokreta, ilirski je ideologem tijekom 17. stoljeća dosegao svoju punu diskurzivnu i ideologijsku "zrelost". Najproduktivnija verzija sedamnaestostoljetnog ilirizma jest reformnokatolički ilirizam koji se s obzirom na modalitete diskurzivne realizacije i pragmatičke funkcije može podijeliti na više tipova: interkonfesionalni, franjevački, kurijalno-habsburški i dalmatinski. Reformnokatolički ilirizam je bio inkorporiran u ideološku platformu posttridentinskog reformnog katoličanstva orijentiranog prema institucionalnoj i dogmatskog konsolidaciji te prozelitističkoj ekspanziji Katoličke Crkve. Druga njegova važna sastavnica je antiosmanska mobilizacijska dimenzija koja je, zajedno s konfesionalnom unifikacijom, predstavljala zajedničku platformu na kojoj se realizirala organska suradnja ranomoderne Crkve i habsburške države. U radu se analiziraju djela najvažnijih predstavnika reformnokatoličkog ilirizma: Franje Glavinića, Martina Rusića, Ivana Tomka Mrnavića, Jeronima Paštrića i Andrije Zmajevića koji su u svoje ideološke koncepcije imaginativno ugrađivali elemente onodobnih političkih diskursa i efikasno ih prilagođavali pragmatičkim zahtjevima aktualnih političkih praksi. Tako se tijekom 17. stoljeća u okviru ilirskoga ideologema akumulirao golem simbolički kapital i ideologijski potencijal koji će u različitim artikulacijama biti djelatan još gotovo dva stoljeća. Naime, ilirizam istodobno predstavlja i sakralni i sekularni i nacionalni i transnacionalni ideologem. Stoga će, osobito tijekom svoje „moderne“ egzistencije u 19. stoljeću, imati i nacionalno- integracijsku i nacionalno-destabilizacijsku funkciju - nudeći se uvijek različitim političkim praksama kao bezgraničan prostor alternativa.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Nakon dugotrajnog procesa ideologijske formacije i diskurzivne artikulacije u okviru humanističke episteme te ispitivanja instrumentalizacijskih potencijala u sklopu reformacijskog konfesionalno- političkog pokreta, ilirski je ideologem tijekom 17. stoljeća dosegao svoju punu diskurzivnu i ideologijsku "zrelost". Najproduktivnija verzija sedamnaestostoljetnog ilirizma jest reformnokatolički ilirizam koji se s obzirom na modalitete diskurzivne realizacije i pragmatičke funkcije može podijeliti na više tipova: interkonfesionalni, franjevački, kurijalno-habsburški i dalmatinski. Reformnokatolički ilirizam je bio inkorporiran u ideološku platformu posttridentinskog reformnog katoličanstva orijentiranog prema institucionalnoj i dogmatskog konsolidaciji te prozelitističkoj ekspanziji Katoličke Crkve. Druga njegova važna sastavnica je antiosmanska mobilizacijska dimenzija koja je, zajedno s konfesionalnom unifikacijom, predstavljala zajedničku platformu na kojoj se realizirala organska suradnja ranomoderne Crkve i habsburške države. U radu se analiziraju djela najvažnijih predstavnika reformnokatoličkog ilirizma: Franje Glavinića, Martina Rusića, Ivana Tomka Mrnavića, Jeronima Paštrića i Andrije Zmajevića koji su u svoje ideološke koncepcije imaginativno ugrađivali elemente onodobnih političkih diskursa i efikasno ih prilagođavali pragmatičkim zahtjevima aktualnih političkih praksi. Tako se tijekom 17. stoljeća u okviru ilirskoga ideologema akumulirao golem simbolički kapital i ideologijski potencijal koji će u različitim artikulacijama biti djelatan još gotovo dva stoljeća. Naime, ilirizam istodobno predstavlja i sakralni i sekularni i nacionalni i transnacionalni ideologem. Stoga će, osobito tijekom svoje „moderne“ egzistencije u 19. stoljeću, imati i nacionalno- integracijsku i nacionalno-destabilizacijsku funkciju - nudeći se uvijek različitim političkim praksama kao bezgraničan prostor alternativa.

Projekt MZOS projekt

Mađarski

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha