Normal view MARC view ISBD view

Objavljivanje rezultata znanstvenih istraživanja u otvorenom pristupu / Ivana Hebrang Grgić.

By: Hebrang Grgić, Ivana.
Material type: ArticleArticleDescription: str.Other title: Publishing scientific research results in Open Access [Naslov na engleskom:].Subject(s): otvoreni pristup | znanstveni časopisi | 5.04 | znanstveni časopisi; otvoreni pristup; izdavači predatori; Hrčak; repozitoriji | scientific journals; open access; predatory publishers; Hrčak; repositoriesOnline resources: Elektronička verzija In: Informacijska pismenost u kontekstu istraživačkoga radaSummary: Otvoreni pristup definiran je 2002. godine, ali sama ideja razvijala se duže. Znanstvenici su već krajem 1980-ih počeli eksperimentirati s objavljivanjem u elektroničkom obliku. Razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućio je brže i lakše objavljivanje. Pokrenuti su prvi elektronički časopisi i arhivi, u početku kao svojevrstan eksperiment, a danas oni postoje kao bitna komponenta znanstvene komunikacije. Otvoreni pristup podrazumijeva neometan pristup znanstvenim informacijama na internetu, bez ikakvog ograničenja (prema Budimpeštanskoj inicijativi o otvorenom pristupu). Načini ostvarivanja otvorenog pristupa su repozitoriji i časopisi. Nakon što je otvoreni pristup definiran, započela su brojna istraživanja povezanosti otvorenog pristupa s boljom vidljivošću i utjecajem znanstvenih radova. Veliki broj istraživanja dokazao je citatnu prednost otvorenog pristupa (npr. Harnad, Brody, Antelman idr.). Pri odluci o objavljivanju u otvorenom pristupu, ali i pri korištenju otvoreno dostupnih izvora, znanstvenici moraju voditi računa o nekoliko bitnih segmenata. Prvi su autorskopravna pitanja (razni izdavači imaju različite stavove o otvorenom pristupu), zatim kontrola kvalitete (poneki izdavači ne provode adekvatnu kontrolu pa objavljuju nekvalitetne i neprovjerene informacije), a važno je obratiti pažnju na modele financiranja (neki izdavači od autora traže naplatu troškova objavljivanja). U Hrvatskoj se primjenjuju oba modela ostvarivanja otvorenog pristupa. Trenutno je na portalu Hrčak, koji nastoji okupljati znanstvene i stručne časopise s dostupnim cjelovitim tekstovima, dostupno oko 370 časopisa. Broj hrvatskih repozitorija je manji, ali postoje reprezentativni primjeri koji mogu poslužiti kao model za daljnji razvoj.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Otvoreni pristup definiran je 2002. godine, ali sama ideja razvijala se duže. Znanstvenici su već krajem 1980-ih počeli eksperimentirati s objavljivanjem u elektroničkom obliku. Razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućio je brže i lakše objavljivanje. Pokrenuti su prvi elektronički časopisi i arhivi, u početku kao svojevrstan eksperiment, a danas oni postoje kao bitna komponenta znanstvene komunikacije. Otvoreni pristup podrazumijeva neometan pristup znanstvenim informacijama na internetu, bez ikakvog ograničenja (prema Budimpeštanskoj inicijativi o otvorenom pristupu). Načini ostvarivanja otvorenog pristupa su repozitoriji i časopisi. Nakon što je otvoreni pristup definiran, započela su brojna istraživanja povezanosti otvorenog pristupa s boljom vidljivošću i utjecajem znanstvenih radova. Veliki broj istraživanja dokazao je citatnu prednost otvorenog pristupa (npr. Harnad, Brody, Antelman idr.). Pri odluci o objavljivanju u otvorenom pristupu, ali i pri korištenju otvoreno dostupnih izvora, znanstvenici moraju voditi računa o nekoliko bitnih segmenata. Prvi su autorskopravna pitanja (razni izdavači imaju različite stavove o otvorenom pristupu), zatim kontrola kvalitete (poneki izdavači ne provode adekvatnu kontrolu pa objavljuju nekvalitetne i neprovjerene informacije), a važno je obratiti pažnju na modele financiranja (neki izdavači od autora traže naplatu troškova objavljivanja). U Hrvatskoj se primjenjuju oba modela ostvarivanja otvorenog pristupa. Trenutno je na portalu Hrčak, koji nastoji okupljati znanstvene i stručne časopise s dostupnim cjelovitim tekstovima, dostupno oko 370 časopisa. Broj hrvatskih repozitorija je manji, ali postoje reprezentativni primjeri koji mogu poslužiti kao model za daljnji razvoj.

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//