Normal view MARC view ISBD view

Mreža suradnje znanstvenika iz polja odgojnih znanosti od 1992. do 2012. / Srebrenka Letina, Darja Maslić Seršić.

By: Letina, Srebrenka.
Contributor(s): Maslić Seršić, Darja [aut].
Material type: ArticleArticleDescription: str.Other title: Scientific social network in the field of educational sciences from 1992. until 2012 [Naslov na engleskom:].Subject(s): 5.06 | odgojne znanosti; analiza društvenih mreža; teorije mreža; model malog svijeta; preferencijalno povezivanje | educational sciences; social network analysis; network theories; small world model In: 2. Dani obrazovnih znanostiAbstract: Ovom istraživanju je cilj opisati mrežu suradnje među znanstvenicima iz Republike Hrvatske koji su prema Upisniku MZOŠ- a iz 2008. godine pripadali polju tzv. „odgojnih znanosti“. Radi se o heterogenom polju sastavljenom od više disciplina: pedagogije, edukacijsko- rehabilitacijskih znanosti, te kineziologije. Korišten je teorijsko- metodološki okvir analize društvenih mreža (ADM), odnosno teorije mreža koje su razvili sociofizičari. Nakon prikupljenih podataka o 1818 radova objavljenih u razdoblju od 1992. do 2012. godine koji su indeksirani u dvije međunarodne baze (WoS i Scopus) i jednoj nacionalnoj bazi (autorske knjige u NSK katalogu) za 418 znanstvenika, konstruirana je mreža koautorstva. Suradnja je operacionalizirana kao koautorstvo na objavljenim radovima. U mreži su prisutni svi znanstvenici koji su imali barem jedan objavljen rad u vremenskom periodu (N=371). Modeliranje znanstvene suradnje na makro razini provodi se pomoću analize kvantitativnih svojstava mreže. Tako se utvrđuje ima li mreža strukturu malog svijeta koju karakterizira mala udaljenost među pojedincima u mreži ; Usmena priopćenja te postoji li mehanizam preferencijalnog povezivanja kod kojeg znanstvenici koji imaju veliki broj veza imaju veću vjerojatnost nastanka novih veza. Očekivali smo mrežu sastavljenu od nekoliko komponenti koje su slabo povezane jer se radi o polju sastavljenom od različitih disciplina. Vizualni uvidom zaključuje se da ima tri klastera: jedan gušći kojeg čine većinom znanstvenici sa Kineziološkog fakulteta. S nekoliko je veza spojen s drugim klasterom manje gustoće, većinom sastavljenim od znanstvenika sa Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta. Postoji još jedna komponenta, nepovezana s druge dvije, a čine je znanstvenici s Učiteljskih fakulteta, te nekoliko izoliranih komponenti. Kvantitativni indikatori opažene mreže ukazuju da ima strukturu malog svijeta: visoko grupiranje i kratku udaljenost u odnosu na slučajne mreže. Distribucija stupnjeva je nerazmjerna što ukazuje na postojanje preferencijalnog povezivanja. Da bismo istražili kako se mreža polja mijenjala kroz vrijeme, proveli smo analizu mreže za dva vremenska perioda: t1= 1992 – 2002 i t2= 2003-2012. Gustoća mreže je gotovo jednaka u oba perioda, broj komponenti koje su veće od tri člana je manji u t2, što ukazuje da dolazi do većeg grupiranja. Dvije najveće komponente u t1 su se povezale u jednu komponentu u t2. U drugom periodu su „izronile“ još dvije nepovezane komponente. Prosječna duljina najkraćeg puta raste, što je u skladu s očekivanjima, ali rast koeficijenta grupiranja nije očekivan i upućuje na veću tendenciju međusobne suradnje. Takav obrazac sugerira da mreža odgojnih znanosti postaje kohezivnija. Rezultati su interpretirani u kontekstu metodoloških specifičnosti definiranja granica mreže i mogućnosti koje pruža ADM u praćenju razvoja i diferencijacije znanstvenih disciplina.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Ovom istraživanju je cilj opisati mrežu suradnje među znanstvenicima iz Republike Hrvatske koji su prema Upisniku MZOŠ- a iz 2008. godine pripadali polju tzv. „odgojnih znanosti“. Radi se o heterogenom polju sastavljenom od više disciplina: pedagogije, edukacijsko- rehabilitacijskih znanosti, te kineziologije. Korišten je teorijsko- metodološki okvir analize društvenih mreža (ADM), odnosno teorije mreža koje su razvili sociofizičari. Nakon prikupljenih podataka o 1818 radova objavljenih u razdoblju od 1992. do 2012. godine koji su indeksirani u dvije međunarodne baze (WoS i Scopus) i jednoj nacionalnoj bazi (autorske knjige u NSK katalogu) za 418 znanstvenika, konstruirana je mreža koautorstva. Suradnja je operacionalizirana kao koautorstvo na objavljenim radovima. U mreži su prisutni svi znanstvenici koji su imali barem jedan objavljen rad u vremenskom periodu (N=371). Modeliranje znanstvene suradnje na makro razini provodi se pomoću analize kvantitativnih svojstava mreže. Tako se utvrđuje ima li mreža strukturu malog svijeta koju karakterizira mala udaljenost među pojedincima u mreži ; Usmena priopćenja te postoji li mehanizam preferencijalnog povezivanja kod kojeg znanstvenici koji imaju veliki broj veza imaju veću vjerojatnost nastanka novih veza. Očekivali smo mrežu sastavljenu od nekoliko komponenti koje su slabo povezane jer se radi o polju sastavljenom od različitih disciplina. Vizualni uvidom zaključuje se da ima tri klastera: jedan gušći kojeg čine većinom znanstvenici sa Kineziološkog fakulteta. S nekoliko je veza spojen s drugim klasterom manje gustoće, većinom sastavljenim od znanstvenika sa Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta. Postoji još jedna komponenta, nepovezana s druge dvije, a čine je znanstvenici s Učiteljskih fakulteta, te nekoliko izoliranih komponenti. Kvantitativni indikatori opažene mreže ukazuju da ima strukturu malog svijeta: visoko grupiranje i kratku udaljenost u odnosu na slučajne mreže. Distribucija stupnjeva je nerazmjerna što ukazuje na postojanje preferencijalnog povezivanja. Da bismo istražili kako se mreža polja mijenjala kroz vrijeme, proveli smo analizu mreže za dva vremenska perioda: t1= 1992 – 2002 i t2= 2003-2012. Gustoća mreže je gotovo jednaka u oba perioda, broj komponenti koje su veće od tri člana je manji u t2, što ukazuje da dolazi do većeg grupiranja. Dvije najveće komponente u t1 su se povezale u jednu komponentu u t2. U drugom periodu su „izronile“ još dvije nepovezane komponente. Prosječna duljina najkraćeg puta raste, što je u skladu s očekivanjima, ali rast koeficijenta grupiranja nije očekivan i upućuje na veću tendenciju međusobne suradnje. Takav obrazac sugerira da mreža odgojnih znanosti postaje kohezivnija. Rezultati su interpretirani u kontekstu metodoloških specifičnosti definiranja granica mreže i mogućnosti koje pruža ADM u praćenju razvoja i diferencijacije znanstvenih disciplina.

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//