Normal view MARC view ISBD view

Hrvatski jezik u manjinskom obrazovanju: situacija u Slovačkoj u usporedbi s Austrijom / Ivana Čagalj, Anita Skelin Horvat, Aleksandra Ščukanec.

By: Čagalj, Ivana.
Contributor(s): Skelin Horvat, Anita [aut] | Ščukanec, Aleksandra [aut].
Material type: ArticleArticleDescription: 79-80 str.Other title: The Croatian Language and the Minority Education: Situation in Slovakia and Austria [Naslov na engleskom:].Subject(s): 6.03 | manjina, obrazovanje, hrvatski jezik, Slovačka, Austrija | minority, education, Croatian language, Slovakia, Austria In: Jezik in kultura str. 79-80Summary: U radu se uspoređuje organizacija institucionaliziranoga podučavanja hrvatskoga jezika, kao i stavovi ispitanika o praksama podučavanja hrvatskoga jezika u starim (autohtonim) hrvatskim zajednicama u Slovačkoj i Austriji. Dok je u Austriji osnovno podučavanje na (gradišćansko)hrvatskom jeziku uređeno ustavom i zakonom, a dvojezična nastava ima dugu tradiciju, u Slovačkoj je, kao svojevrsni kompromis za lingvistički heterogenu zajednicu u populacijskom opadanju, uz pomoć MZO-a RH u osnovnim školama organizirano podučavanje samo standardnoga idioma „pradomovine“, odnosno novoštokavskoga književnog jezika, a ne lokalnih čakavskih varijeteta. Iako u Gradišću više nema osnovnih škola s isključivo hrvatskim nastavnim jezikom i unatoč novom školskom zakonu iz 1994. godine prema kojemu roditelji mogu ispisati dijete iz programa dvojezične nastave, hrvatski je ipak znatno zastupljeniji nego u slovačkim školama. U Gradišću djeluje i više dvojezičnih srednjih škola u kojima je hrvatski jezik obavezan predmet. Za razliku od situacije u Austriji, hrvatski govori u Slovačkoj nisu standardizirani, pod snažnim su utjecajem genetsko-tipološki bliskoga slavenskog jezika, uporabne domene sve su im uže, slijedom čega dolazi i do značajnoga pomicanja od njihove realne uporabe prema simboličkoj. U radu se stoga problematizira odnos hrvatskoga standarda i lokalnih varijeteta u institucionaliziranom obrazovanju i njegove posljedice za sociolingvističku situaciju zajednice i njezin(e) jezični(e) i kulturni(e) identitet(e), pri čemu se otvara i pitanje (ne)mogućnosti organiziranoga podučavanja idioma bez eksplicitne norme. Fokus ovoga rada predstavlja analiza kvantitativnih (dobivenih putem anketiranja) i kvalitativnih (dobivenih putem intervjuiranja) podataka prikupljenih u okviru projekta koji se bavi jezikom i identitetom hrvatske manjine u Slovačkoj, a koji se odnose na iskustva i stavove ispitanika o problemima institucionalnoga učenja hrvatskoga jezika, odnosno analiza insajderske, emske perspektive.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

U radu se uspoređuje organizacija institucionaliziranoga podučavanja hrvatskoga jezika, kao i stavovi ispitanika o praksama podučavanja hrvatskoga jezika u starim (autohtonim) hrvatskim zajednicama u Slovačkoj i Austriji. Dok je u Austriji osnovno podučavanje na (gradišćansko)hrvatskom jeziku uređeno ustavom i zakonom, a dvojezična nastava ima dugu tradiciju, u Slovačkoj je, kao svojevrsni kompromis za lingvistički heterogenu zajednicu u populacijskom opadanju, uz pomoć MZO-a RH u osnovnim školama organizirano podučavanje samo standardnoga idioma „pradomovine“, odnosno novoštokavskoga književnog jezika, a ne lokalnih čakavskih varijeteta. Iako u Gradišću više nema osnovnih škola s isključivo hrvatskim nastavnim jezikom i unatoč novom školskom zakonu iz 1994. godine prema kojemu roditelji mogu ispisati dijete iz programa dvojezične nastave, hrvatski je ipak znatno zastupljeniji nego u slovačkim školama. U Gradišću djeluje i više dvojezičnih srednjih škola u kojima je hrvatski jezik obavezan predmet. Za razliku od situacije u Austriji, hrvatski govori u Slovačkoj nisu standardizirani, pod snažnim su utjecajem genetsko-tipološki bliskoga slavenskog jezika, uporabne domene sve su im uže, slijedom čega dolazi i do značajnoga pomicanja od njihove realne uporabe prema simboličkoj. U radu se stoga problematizira odnos hrvatskoga standarda i lokalnih varijeteta u institucionaliziranom obrazovanju i njegove posljedice za sociolingvističku situaciju zajednice i njezin(e) jezični(e) i kulturni(e) identitet(e), pri čemu se otvara i pitanje (ne)mogućnosti organiziranoga podučavanja idioma bez eksplicitne norme. Fokus ovoga rada predstavlja analiza kvantitativnih (dobivenih putem anketiranja) i kvalitativnih (dobivenih putem intervjuiranja) podataka prikupljenih u okviru projekta koji se bavi jezikom i identitetom hrvatske manjine u Slovačkoj, a koji se odnose na iskustva i stavove ispitanika o problemima institucionalnoga učenja hrvatskoga jezika, odnosno analiza insajderske, emske perspektive.

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//