Normal view MARC view ISBD view

Pedagoška prevencija i resocijalizacija poremećaja u ponašanju / Neven Hrvatić.

By: Hrvatić, Neven.
Material type: ArticleArticleDescription: 22-31 str.Other title: Pedagogic prevention and resocialization of bihevioural disorders [Naslov na engleskom:].Subject(s): 5.07 | poremećaj u ponašanju, pedagoška prevencija i resocijalizacija, obitelj, škola, vršnjaci | behavioral disorders, pedagogic prevention and resocialization, family, school, peers In: Pedagogija, obrazovanje i nastava: zbornik radova 3. Međunarodne znanstvene konferencije str. 22-31Summary: Ako poremećaje u ponašanju djece i mladih odredimo kao ponašanja koja odstupaju od uobičajenih normi za tu dob, spol, situaciju i okruženje, a koja mogu biti prisutna na osobnom planu (i u socijalnom okruženju), biti štetna i opasna za samog pojedinca i okruženje te zahtijevaju stručnu pomoć, razvidne su različite manifestacije, složenost, obilježja, intenzitet i trajanje. Kao primarni izvori socijalizacije ističu se:obitelj, škola i vršnjačke skupine, a važnost roditeljske uloge u prevenciji poremećaja u ponašanju mijenja se od upravljanja prema ulozi savjetnika u životu adolescenata, gdje su stilovi roditeljstva, komunikacija i obiteljsko ozračje bitan čimbenik razvoja. Kao drugi važan izvor prosocijalnih normi, kulturnih vještina i normi ponašanja ističe se škola, koja ima značajnu protektivnu ulogu za učenike/adolescente, dok su vršnjačke skupine važne u izgradnji osobnosti i samopoštovanja. Rezultati istraživanja pokazali su uvjetovanost poremećaja u ponašanju slabljenjem odgojnih utjecaja obitelji, suvremenog (urbanog) načina života i različitih društvenih utjecaja koji potiču takova ponašanja. Razvoj poremećaja u ponašanju, bez obzira na individualni proces, ima više etapa, a one se razlikuju s obzirom na faze i posljedice (rizični i zaštitni čimbenici). Uz primarne preventivne programe, u ovoj fazi prisutnosti poremećaja u ponašanju među mladima, potrebna je i sekundarna prevencija u funkciji ranog otkrivanja rizičnih ponašanja, kao i tercijarna prevencija: (dijagnostika, supstitucija, kompenzacija, subvencija), prema rehabilitaciji i resocijalizaciji (socijalnopedagoške intervencije). U ovom kontekstu pedagoška prevencija odnosi se na kontinuum od preventivnog, preko kurativnog do terapijskog poimanja i odnosa prema poremećajima u ponašanju, represivnih i permisivnih pristupa, u kojima kroz partnerske i suradničke odnose škole, obitelji i drugih čimbenika možemo poticati aktivniji pristup i očekivati bolje rezultate.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

Ako poremećaje u ponašanju djece i mladih odredimo kao ponašanja koja odstupaju od uobičajenih normi za tu dob, spol, situaciju i okruženje, a koja mogu biti prisutna na osobnom planu (i u socijalnom okruženju), biti štetna i opasna za samog pojedinca i okruženje te zahtijevaju stručnu pomoć, razvidne su različite manifestacije, složenost, obilježja, intenzitet i trajanje. Kao primarni izvori socijalizacije ističu se:obitelj, škola i vršnjačke skupine, a važnost roditeljske uloge u prevenciji poremećaja u ponašanju mijenja se od upravljanja prema ulozi savjetnika u životu adolescenata, gdje su stilovi roditeljstva, komunikacija i obiteljsko ozračje bitan čimbenik razvoja. Kao drugi važan izvor prosocijalnih normi, kulturnih vještina i normi ponašanja ističe se škola, koja ima značajnu protektivnu ulogu za učenike/adolescente, dok su vršnjačke skupine važne u izgradnji osobnosti i samopoštovanja. Rezultati istraživanja pokazali su uvjetovanost poremećaja u ponašanju slabljenjem odgojnih utjecaja obitelji, suvremenog (urbanog) načina života i različitih društvenih utjecaja koji potiču takova ponašanja. Razvoj poremećaja u ponašanju, bez obzira na individualni proces, ima više etapa, a one se razlikuju s obzirom na faze i posljedice (rizični i zaštitni čimbenici). Uz primarne preventivne programe, u ovoj fazi prisutnosti poremećaja u ponašanju među mladima, potrebna je i sekundarna prevencija u funkciji ranog otkrivanja rizičnih ponašanja, kao i tercijarna prevencija: (dijagnostika, supstitucija, kompenzacija, subvencija), prema rehabilitaciji i resocijalizaciji (socijalnopedagoške intervencije). U ovom kontekstu pedagoška prevencija odnosi se na kontinuum od preventivnog, preko kurativnog do terapijskog poimanja i odnosa prema poremećajima u ponašanju, represivnih i permisivnih pristupa, u kojima kroz partnerske i suradničke odnose škole, obitelji i drugih čimbenika možemo poticati aktivniji pristup i očekivati bolje rezultate.

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//