Normal view MARC view ISBD view

Sreća bez slobode ili sloboda bez sreće: krajnosti u romanu Evgenija Zamjatina “Mi” / Tihomirović, Zoran.

By: Tihomirović, Zoran.
Material type: ArticleArticleDescription: 281-292 str.Other title: Happiness Without Freedom or Freedom without Happiness: Extremes in Evgeny Zamyatin's novel "We" [Naslov na engleskom:].Subject(s): 7.08 | distopija, drugost, panoptikon, krajnost, sebstvo | dystopia, other, panopticon, extreme, the self In: Znanstveni susreti na Sjeveru. Jezik književnosti, znanosti i medija str. 281-292Summary: U radu se analizira pitanje korištenja kulturalnih ekstrema na primjeru romana Mi ruskog pisca Evgenija Zamjatina. Nasuprot ideje utopije, idealnog društva i poretka koji održavaju mir i stabilnost, distopija predstavlja stanje u koje društvo dolazi nakon što elementi svakodnevice bivaju dovedeni do ekstremnih razmjera. U tom kontekstu ekstremi postaju instrumenti za tranziciju iz utopijskog u distopijsko. U romanu Mi propitkuju se ekstremi kontrole, nadzora i “zabrane” imaginacije i emocija koji su produkt apokaliptičnog sukoba između nacija. Kako bi se sukob izbjegnuo u budućnosti, uvodi se kontrola koja onemogućuje pojedincu skretanje sa zadanog puta. U radu se nastoje detektirati elementi koji tvore mitove o “boljem” društvu te razlozi zbog kojih nastaje percepcija da je očuvanje stabilnosti moguće jedino kroz dovođenje kulturnih elemenata do ekstrema. Cilj je u konačnici dati odgovor na pitanje radi li se o vanjskom sukobu s poretkom, a time i kritikom društva u kojem junak živi i pripadajućih mitova ili pak o unutarnjem sukobu junaka koji ne može odgovoriti na izazov društva u kojem će uvijek postojati mitovi i arhetipi. Drugim riječima nastoji se uvidjeti koristi li se autor ekstremima kao instrumentom za kritiku mita ili instrumentom za ukazivanje na njegovu neminovnu opstojnost u različitim oblicima.
Tags from this library: No tags from this library for this title. Log in to add tags.
No physical items for this record

U radu se analizira pitanje korištenja kulturalnih ekstrema na primjeru romana Mi ruskog pisca Evgenija Zamjatina. Nasuprot ideje utopije, idealnog društva i poretka koji održavaju mir i stabilnost, distopija predstavlja stanje u koje društvo dolazi nakon što elementi svakodnevice bivaju dovedeni do ekstremnih razmjera. U tom kontekstu ekstremi postaju instrumenti za tranziciju iz utopijskog u distopijsko. U romanu Mi propitkuju se ekstremi kontrole, nadzora i “zabrane” imaginacije i emocija koji su produkt apokaliptičnog sukoba između nacija. Kako bi se sukob izbjegnuo u budućnosti, uvodi se kontrola koja onemogućuje pojedincu skretanje sa zadanog puta. U radu se nastoje detektirati elementi koji tvore mitove o “boljem” društvu te razlozi zbog kojih nastaje percepcija da je očuvanje stabilnosti moguće jedino kroz dovođenje kulturnih elemenata do ekstrema. Cilj je u konačnici dati odgovor na pitanje radi li se o vanjskom sukobu s poretkom, a time i kritikom društva u kojem junak živi i pripadajućih mitova ili pak o unutarnjem sukobu junaka koji ne može odgovoriti na izazov društva u kojem će uvijek postojati mitovi i arhetipi. Drugim riječima nastoji se uvidjeti koristi li se autor ekstremima kao instrumentom za kritiku mita ili instrumentom za ukazivanje na njegovu neminovnu opstojnost u različitim oblicima.

Projekt MZOS projekt

HRV

There are no comments for this item.

Log in to your account to post a comment.

Powered by Koha

//